Budim se iz popodnevnog drijemanja, na tabletama, naravno. Noć je bila preduga i nisam se osjećala baš najbolje. Umor me sustiže.
Ovih dana osjećam se nekako zasićeno. Možda i prezasićeno. Puno sadržaja, mješavina oprečnih osjećaja u meni, puno svakakvih misli... Ako se želim ugasiti barem na malo, moram za to uzeti tabletu.
Ali i to je valjda u redu.
Sad pijem kavu u krevetu i slažem se. Stanje općeg kaosa. Izvana djelujem mirno.
Imala sam nekoliko napornih dana na poslu. 5 dana glasnice nisu radile kako spada. Što je bilo sasvim u redu u manjim razredima u kojima je lakše održati kontrolu, ali s razredima od 28 učenika se bilo teško nositi.
Uz to, razred kojemu sam razrednica je opet malo previše veseo.
Shvaćam ih s neke strane. Imaju 18 godina, cijele dane provode u školi jer im je raspored pretrpan i treba im nešto da im se to učini izdržljivijim. No, dobivam puno pritužaba na njih i nešto moram poduzeti.
Dobila sam termin za stručni ispit. Imam dva tjedna sad da učim, pa konačno opet na taj usmeni. Esej i sat sam prošla (sat uz spontani aplauz učenika u razredu). Pala sam na pravilnicima.
Teško mi je učiti stvari koje su mi nezanimljive. Pravilnike ionako gledam kad nešto trebam iz njih, ne shvaćam zašto bih odredbe morala znati napamet.
Što se tiče ljubavi, još uvijek mi je glavni motiv i pokretač. Imam sreće biti s osobom koja ima dovoljno topline i razumijevanja za moje mušice.
Toliko o tome. Ovo je samo bilo nekoliko misli o tome gdje sam i što radim. Nažalost, neću stići redovito izbacivati tekstove ni odgovarati na komentare. Nadam se da razumijete.
Post je objavljen 28.10.2018. u 16:41 sati.