Marketing
Slavonsko-podravska vlastelinstva - najveća hrvatska vlastelinstva (I.)
„Jednoč za noći srpnja dade on, podmitiv mastno bečku policiju, posuti šest ulica sdrobljenim ledom bez svakog prigovora, a u rano jutro priredi velik sanik, kojemu pozva mnogo otmenih lica. Car Josip, začuv za tu pustu šalu, rasrdi se nemalo i odredi strogu iztragu, barunu Prandau-u pako pisa: Onaj čovjek, koj je ljeto zamienio zimom, neka zamieni za 24 sata Beč. Barun ostavi Beč.“ Ovako je prije više od 140 godina pisao Franjo Kuhač u svojoj knjizi o barunima Prandau, točnije o „barunu veseljaku“ Josipu Ignacu Hilleprand von Prandau.
Ne ulazeći u istinitost Kuhačevih navoda o barunu koji je spiskao tisuće i tisuće tadašnjih novaca na zabavu i caru Josipu koji je ljutit poslao baruna u tada već polako zaboravljeno slavonsko vlastelinstvo njegova pokojnog oca činjenica je da je Josip Ignac do zadnjeg desetljeća živio u Beču, a ne na valpovačkom vlastelinstvu. Dolaskom u Slavoniju veseljak se po treći put ženio i to s kćeri grofa Pejačevića, Ana Marijom. Ovaj je brak s darom koji su dobili ključ prve prave podjele valpovačkog vlastelinstva na dva dijela, na miholjačko i valpovačko vlastelinstvo.
Josip Ignac i Ana Marija imali su troje djece, kćer Adelheidu i sinove Gustava i Karla. Nakon više od dva i pol desetljeća života u Slavoniji drugi je valpovački vlastelin Josip Ignac napustio ovozemaljski svijet 1816. godine ostavivši vlastelinstvo koje je obuhvaćalo 900 kvadratnih kilometara slavonske Podravine u rukama udovice Ana Marije i maloljetnih sinova. Petnaest godina kasnije (1831. godine) vlastelinstvo se podijelilo na dva dijela, miholjačko koje je pripalo Karlu i valpovačko koje je pripalo Gustavu. Tada je prvi puta rođeno novovjekovno Vlastelinstvo Miholjac sa središtem u Donjem Miholjcu, nekadašnjim osmanskim Miholjcima i osamnaestoljetnom Miholjcu i Šokac Miholjcu. Ono je obuhvaćalo današnji grad Donji Miholjac i općine Čađavica, Podravska Moslavina, Viljevo, Magadenovac i Marijanci, dok je Gustavovo Vlastelinstvo Valpovo obuhvaćalo prostor današnjih gradova Valpovo, Belišće i općina Petrijevci, Bizovac, Koška i dijelove općina Podgorač i Čepin.
Promatrajući položaj, demografski razvoj, administrativni kontinuitet i gospodarsku važnost Donjeg Miholjca možemo doći do zaključka da su povijesni procesi uz potomstvo barunske obitelji učili svoje i podijelili na „prirodan“ način veliko valpovačko vlastelinstvo. Nakon tzv. oslobođenja Slavonije od Turaka tijekom 1680-ih godina, odnosno zamjene osmanske s habsburškom vlasti slavonska Podravina je do Silvestrova 1721. godine bila u nadležnosti Dvorska komore. Spomenuti je prostor bio administrativno podijeljen u kotareve i to sa središtima u Moslavini, Miholjcu i Valpovu. S vremenom je Moslavina gubila na administrativnoj važnosti, a Petrijevci koje demografski i gospodarski možemo promatrati kao nasljednika Karaševa i Petrovaca postali su središta najistočnijeg dijela slavonske Podravine. Obitelj Hilleprand von Prandau nastavila je administrativnu podjelu pa smo do druge polovice 18. stoljeća imali tri kotara sa središtima u Petrijevcima, Valpovu (bilo i vlastelinsko središte) i Miholjcu. Potonje je kotarsko središte tijekom 18. stoljeća zahvaljujući skeli preko Drave gospodarski i demografski napredovalo pa je postalo bez dileme drugo najvažnije središte nakon Valpova valpovačkog vlastelinstva. Na temelju navedenih procesa, ali i položaja samih naselja početkom 1830-ih godina smo dobili valpovačko i miholjačko vlastelinstvo.
O gospodarskom, kulturnom, ali i svakodnevnici tzv. običnih ljudi Valpovštine i Miholjštine možete čuti u subotu, 3.11.2018. godine u Dvorcu Mailath, Donji Miholjac tijekom predstavljanja knjige Počeci habsburške Valpovštine s početkom u 19:00 sati. Predstavljanje knjige organizira Povijesna udruga Mailath, dok će predstavljači biti dr.sc. Dinko Župan, Ivan Tonković, prof., Mirjam Ćosić i autor Mihael Sučić.
Post je objavljen 28.10.2018. u 11:08 sati.