...Hodali su desnom stranom Savske prema centru. Sjeverac sa Sljemena ih baš i nije milovao. Na licu joj su se pojavile one sitne, jedva vidljive bore od hladnoće. Petar nije vidio svoje lice. Njeno je i ovako bilo puno ljepše. Držala ga je ispod ruke. Srećom, imala je rukavice, crne kožne. Petar je ruke držao u dubokim džepovima zimske jakne. Kožne, također. Nikad nije nosio rukavice. Pričao joj je neke svoje fotografske ideje koje bi napravio s njom. Bilo je tu nekih seksi krpica i cipela. Poze joj nije objašnjavao. Već je naučio da to na jedan način izgleda u njegovoj glavi, a na manje ili više različit u glavi potencijalnog modela. Nema nekog smisla. Na kraju kad to realizira, najčešće ispadne na neki treći način. Stoga pogotovo nema smisla. Pitao ju je gdje bi se mogle nabaviti potrebne krpice i ostalo. Malo je naglas razmišljala. U to doba nije bilo jednostavno nabaviti takve stvari. Ispalo je da se može, ali da bi koštalo. Malo previše za dvoje studenata. Onda je počela malo filozofirati. A zašto ne bi umjesto ovoga... Petar je i dalje imao svoje ideje u glavi. I ne samo u glavi. Stao je i raskopčao jaknu, uzeo joj ruku i stavio sebi na prepone. Pored njih su prolazili pješaci, automobili, tramvaji. Možda i poneki poremećeni biciklist. Zadržao joj je ruku tako još neko vrijeme i gledao ju u oči. Neko vrijeme je izgledala malo zabezeknuto. Onda kao da je nešto prostrujalo kroz Petrove hlače, njenu rukavicu i došlo joj do glave. Samo se nasmiješila: Ok, ok... Petar se unormalio i nastavili su hodati prema centru. Malo se jače privila uz njega. Možda zbog vjetra.
Post je objavljen 27.10.2018. u 22:28 sati.