Imao sam sreću, da sam bio aktivan u psihijatriji u dva smisla i u smislu terapeuta kao i u smislu terapeutiziranog. Stoga bi se doista moglo reći, da u najboljoj maniri antipsihijatrijskog pokreta poznajem psihijatriju i iznutra i izvana. Sve su te osobe u Australiji, koje su predmet psihijatrijske analize, manje-više prilično zdrave, osim pretjerane senzibilnosti koja ih smeta podjednako i u konkretnom životu i radu. Za sve njih može se reći, da posjeduju veliki postotak radne sposobnosti i da su intelektualno sačuvane osobe.
Australija je specifična možda zbog toga, da djeluje prilično izolirano i usamljeno u ovom arhipelagu i da djeluje kao jedan veliki otok koji nema problema sa susjedima niti potrebu za jako razvijenom vojskom koja bi štitila njene granice na kopnu kao i na moru. Iz jednog relativnog bogatstva kao i stoljetnog mira u Australiji je potekla velika pretjerana emotivna preosjetljivost ljudi koja ima više socijalne karakteristike, a manje individualne. Odatle relativno nizak prag tolerancije kada je riječ o stresu i odgovoru na njega pa se često događa, da ljudi traže savjet psihijatara. Međutim, sve ove osobe koje su u psihijatrijskom tretmanu, radno su sposobne i mogu imati potomstvo bez većih problema, osim u vrlo teškim slučajevima mentalnih oboljenja i oštećenja kao što je to slučaj, na žalost, na primjer kod traumatskih ratnih psihoza i slično.
U svim drugim slučajevima bilo bi neobično važno, da se ovi slučajevi tretiraju kao “normalni”. Sa druge pak strane, također, treba odbaciti i kurentnu politiku neodarvinizma i neoliberalizma koja povezana sa Malthusovim teorijama podgrijava stanje totalne pasivnosti i izolacije ovih ljudi. Poznato je, da je Malthus u 19. stoljeću smatrao kako je jedina prevencija protiv siromaštva ukoliko se niže klase suzdržavaju seksualnih odnosa, ukoliko im se zabranjuje prokreacija i stvaranje potomstva, obitelj također, a rat mu se činio jednom realnom šansom u prirodnoj selekciji ljudi.
Sve ove stupidne ideje i dan danas su prisutne u kurentnoj australskoj politici i ja osobno mislim, da ih treba nadomjestiti jednom socijalnom politikom kojoj će prije svega biti stalo do najširih narodnih slojeva.
tekst iz moje 40. knjige "DNEVNICI - 4. DIO"