"Neću se vratiti. Nemoj me zvati ni tražiti". Poruka koju jednog dana dobije Bruno od svoje supruge Fabiane, nakon 30-ak godina braka.
I što sad?
A - Zvati i tražiti?
B - Poslušati i čekati?
C - Ne čekati, nego smatrati se slobodnim.
Bruno odabire A i kreće u zanimljivu potragu .......... Simpatična knjiga.
prva rečenica:
"Usred noći na sjevernoameričkom Srednjem zapadu Bruno Garza je zadrhtao."
posljednja rečenica:
"Tada je telefon ponovno zazvonio."
zanimljivi citati:
"Jesam li dobar otac? – upitao je kćer prije puno godina, kad je ona išla u školu i bila daleko od relativne nezavisnosti u kojoj je sada uživala. S vremenom se uvjerio da je bilo pogrešno suočiti je s tim pitanjem jer joj nije nudilo drugu mogućnost osim potvrde da je bio veliki daddy i da je bila sretna s njim. Što je drugo mogla odgovoriti?"
"Cijeli njegova potraga odvijala se na području teorije i pretpostavki isto kao i predavanja o paklu i o utopijama, o svjetovima koji su postojali u ljudskoj mašti, a nikada nisu bili dodirljivi. Samo se ljubavni susret s Francoise stvarno dogodio. Zapravo, potraga za Fabianom nije imala smisla. Kad je pronađe, možda više neće željeti živjeti s njom. Zar ga nije privukla mladost i osobnost Francoise, kao i činjenica da mu je ona bila na raspolaganju, a ne kao Fabiana koja ga je stalno izbjegavala? Je li možda bilo moguće da je tražeći svoju, pao u naručje druge žene? Je li bio dovoljan jedan bljesak da osjeti da ga je neka osoba privukla? A ako je bilo tako, ne bi li svi bračni i ljubavni parovi trebali osjetiti neku tjeskobnu nesigurnost ako su već bili zajedno samo zato što nisu znali za postojanje drugih bića s kojima bi također mogli doživjeti isto zadovoljstvo? Nečiji partner, čak i onaj kojega se doživljava kao srodnu dušu, možda je isto lako zamjenljiv, pomislio je zapanjeno, uvjeren da se sreća u konačnici temelji na tome da ne znaš za druge mogućnosti. Napustio je hotel pretpostavljajući da ljubavlju upravlja slučajnost i misleći da je sreća samo slučajni rezultat nepoznavanja drugih mogućnosti, da je bio sretan s Fabianom samo zato što je u tom trenutku nesvjesno prestao tražiti druge žene."
"Neki su njegovi kolege bili sa svojim suprugama cijeli život ne zato što su ih voljeli, nego iz straha da će morati živjeti bez njih: a drugi su nastavljali živjeti s osobama koje nisu voljeli jer im se činilo previše napornim početi prikupljati uspomene s nekim novim. Ljubav se održava s pomoću sadašnjosti i budućnosti a brakovi s pomoću prošlosti. Ući ponovno u brak znači početi od nule sa zajedničkim sjećanjem, morati početi pričati ab ovo cijelu epopeju svojeg života, izgraditi od temelja neku novu priču."
Nema seksa (pretjerano) u knjizi, ovo je jedno netipično poglavlje:
"l hodali su kroz mirisni gustiš ispod zelenog neba na čijim su međuprostorima provirivali plavi dijelovi kad je Francoise posrnula. On ju je privukao k sebi, privio u naručje i strastveno je poljubio. Odgovorila mu je istim žarom. Brunine su ruke kliznule ispod njezine bluze i prošle njezinim ravnim i toplim leđima, a zatim trbuhom. Potom su se uzdigle do bradavica. Francoise mu je i dalje nudila svoja sočna usta, usisavala mu jezik i svojim slijedila niz njegovih zubi. Bruno je naslonio ženu na kameni nadgrobni spomenik napola skriven među grmljem, raskopčao joj hlače i nježno je okrenuo. Kad joj je spustio hlače, pred očima mu se ukazala malena i čvrsta stražnjica u obliku mjeseca. Pohotno je ušao u nju. Prisjetio se sličnog prizora koji se dogodio prije puno godina na balkonu nasuprot Libijskome moru. Jutro se zamrznulo u tihome spokoju koji su proparala dva istodobna orgazma što su se rasula u odjecima prašume. Brzo su popravili odjeću i užurbano nastavili hodati u smjeru piramida kao da se ništa neuobičajeno nije dogodilo."
Post je objavljen 25.10.2018. u 14:20 sati.