Noćna buđenja nikad nisu lijepa. Gledam koliko sati još trebam čekati do jutra. Predugo. Tražim odgovarajući dokumentarac uz kojeg ću se pretvarati da spavam. Tako već nekoliko noći.
Beskrajna prevrtanja po krevetu. Ako i zaspim, snovi znaju biti čudni. Nekako me nije strah više. U meni nastaje neki novi mir. Sve je u redu.
S vremena na vrijeme me uhvati osjećaj da se stvari odvijaju točno kako bi trebale. Ne znam to objasniti. Niz mojih malih trenutaka slaže se u širu sliku.
Niti tanke, paučinaste mreže mog života. Sa svim lijepim i ružnim, s ljudima koje volim i koje mimoilazim, sa svim sitnicama koje me usrećuju i rastužuju.
Sve je točno kako bi trebalo biti. Pa čak i ova noćna buđenja. Uzimam si vremena za razmišljanje. Za disanje. Za osjećanje duboke zahvalnosti. Za osjećanje ljubavi.
Post je objavljen 22.10.2018. u 02:53 sati.