Mama. Ja sam mama.
A ti si tata. Samo si ti moj tata.
Rodila sam tvog prvog unuka. Nisi bio ovdje.
Jedva sam cekala prvi susret tebe i njega. Kako ti ga ponosno pokazujem, a zapravo samo želim da ti na mene budes ponosan.
Dosli smo. Tiho sam ti rekla da smo napokon došli. Dosli smo da se upoznate. Moj sin i moj tata. Unuk i njegov djed.
"Tata, ovo je Ante. Moj sin. Tvoj unuk."
Šutio si.
"On je rodjen 20ak dana nakon 5 tvog rodjendana."
Šutio si.
"Iako ga ne možeš sada zagrliti. Poljubiti. Znam da će uvijek znati tko si bio. I kakav si bio."
Šutio si.
"Želim da i mene završiš i poljubiš kako si samo ti znao. Da mi kažeš da sve radim dobro i da je sve dobro, a bit ce jos bolje."
Šutiš.
Uvijek kad trebam tvoje riječi, ti šutiš.
Tako bezosjecajno, puštaš me da sama zamišljam sto bi mi rekao. Što bi rekao mome sinu. A svom unuku.
Šutiš.
Post je objavljen 21.10.2018. u 22:36 sati.