Marketing
Smrt velikog Rektona, (jedna pričica od Stare Kosti), puna emocija, marginalna umjetnost
Kada je osjetio da mu se bliži kraj, veliki Rekton je otišao u tišini na udaljeno i osamljeno mjesto da umre sam.
- To je dostojanstven način da se dočeka smrt - reče mi čarobnjak Čirilo Bum - u samoći imaš dovoljno vremena da prekineš emotivne veze, procijeniš svoj život i oprostiš sebi greške koje si počinio. Jaki i sigurni u sebe su oni koji biraju takav način da umru.
Veliki Rekton je mirno disao i imao otvorene oči. Tada posljednji put duboko udahne zrak i premine.
Meni je smrt bila samo kraj života, nisam bio siguran ima li nečega iza nje.
- Nisam nikada čuo za velikog Rektona. Po čemu je on značajan? - upitao sam starog čarobnjaka.
- Malom broju ljudi je poznat veliki Rekton. O njemu se nije pisalo u novinama, nije bio prisutan u javnim medijima. Nije izgradio najveću građevinu na svijetu. Ali na teritoriju koji mu je pripadao, veliki Rekton je bio gospodar, zadaće za koje je rođen, izvršavao je najbolje. Njegove oči su bile vlažne od sreće kada bi ugledao onoga kojeg voli. U borbi da zaštiti svoje najbliže, nikada nije zakazao. Iza svake njegove pobjede, iza svakog njegovog postupka, stajalo je veliko srce.
* * *
Sada, kada nema velikog Rektona
jedan prostor ostati će nepopunjen dugo vremena.
Njegova prisutnost osjetiti će se
u realnosti, u sjećanju.
Jedan život, ispunjen,
još je uvećala njegova smrt
i slika njegovog starog tijela
još uvijek velikog, dostojanstvenog - i lijepog.
Post je objavljen 20.10.2018. u 18:46 sati.