Marketing
GANGLOTA CARICA
˝Dobro ti jutro˝, procijedio si,
blago kimnuo glavom i ušao.
Nježno si me podragao po kosi,
sjeo i moje disanje slušao.
˝Dobro jutro i tebi. Kojim dobrom?¨,
frknuh, pa se bacih na drugu stranu,
s nadom da će se pojaviti Fromm
i bodriti dušu uzurpiranu.
Nema ležaja niti mirna glasa,
tek ja, u vodoravnom položaju,
i ti u maglici ogromna stasa
te žar u neprirodnom odnošaju.
Što sada? Kamo s tobom? Ustajem.
Budući da si tanke psihe gatka,
poništit ću te brzinskim treptajem
i kliznuti do dnevnoga uratka.
Premda tješim dvor (ispod trepavica),
još mi ideja nije ponestalo,
jer to što u mom carstvu nema lica,
ne znači da je sve drugo nestalo.
Ma što može znati tabula rasa,
o svijetu kraj svijeta, o Ganglotu,
kad je i sam anksiozna nakaza
koja živčani u stvarnom životu.
Izlazim iz sobe. Ostaj mi zdravo
(gdje god da jesi i što god radio).
Uspio si u nakani. Ma bravo!
I ovo si mi jutro zagadio.
˝Volim te˝. Što reče? Ne laži jekom.
Zar nije vrijeme da je rasplineš?
Prezrena je u vremenu dalekom,
al još je zorom do uzglavlja vineš.
Ako te vidim, to je umišljaj.
Ako te čujem, to snovi još traju.
Silazim u Ganglot, i ne pomišljaj
da ćemo se sresti u događaju.
Ganglot, dvor s bisernim zidovima,
gdje zrak je pun svjetlucavih šljokica,
uzdiže se pred ljutim zmajevima,
koji bi palili ispod loknica.
Danas taj dvor potresaju zapisi.
Impresije su sve besmislenije.
Je li moguće da si tu (a nisi),
i ovaj svijet da je moj (a nije)?
Post je objavljen 20.10.2018. u 17:06 sati.