Marketing
SVE ŠTO JESAM, SVE TO NISAM
Ti ne znaš tko sam, mada zamišljaš da me znaš.
Utisnuli smo jedan trag, ta ipak je naš.
Četiri stopala, dva raznježena tijela…
to se iluzija nad tebe nadnijela.
Sve tjelesno, što te vara, čime raspolažeš,
sve moje kretnje, koje odavno ne važeš,
sve što je opipljivo… nije raskrinkano.
Što vidiš i što čuješ, pomno je birano.
Ponešto čitaš s usana, manje iz očiju,
dok ti podvaljujem godove, novu liniju.
Poljupcem skidaš brojku krvnih zrnaca
i spokojno grliš otužno tijelo pajaca.
Tvoje je sve što vidiš, al sve je od mesa.
Naborana koža pred tobom je zavjesa
iza koje živim sama, puna posluha.
Sve što jesam, otvara se samo maču Duha.
Nisam dvojna, rascijepljena, nisam dvojaka.
Sabrana sam duša, ali slijepa od mraka,
premda sam sa svjetlom poslana obliku svom.
Tijelu koje je tek konačište. Nije dom.
Poput strašila, kožno odijelo nosam.
Okreni stranicu. Šuti. Ne pitaj tko sam.
Ne smijem reći da pratim nebeske luči
i čekam dopuštenje da se vratim kući.
Post je objavljen 18.10.2018. u 00:53 sati.