Pregled posta

PROSVJED U VUKOVARU ZBOG NEPROCESUIRANJA RATNIH ZLOČINA IZ DOMOVINSKOG RATA

Gradonačelnik Vukovara IVAN PENAVA:

" PONIZNO MOLIMO - POMOZITE NAM, JER OVO NIJE DOBRO
U OVIH 27 GODINA KAO DRŽAVA SMO ZAKAZALI KROZ ZAKONODAVNU, IZVRŠNU I SUDSKU VLAST "

Nakon što je emitirano desetak Svjedočanstava koje su žene i muškarci iz Vukovara doživjeli i preživjeli za vrijeme ratne okupacije grada 1991. od srbo četničke vojske, a neki i od svojih susjeda i njima poznatih osoba, sa video zida na Trgu ispred zgrade Gradskog poglavarstva grada Vukovara 13.listopada govor je pročitao gradonačelnik grada Vukovara Ivan Penava. Događaj je Prosvjed zbog neprocesuiranja ratnih zločina nad građanima Vukovara. Prosvjed je Penava najavio 8. rujna na konferenciji za novinare u Vukovaru.

Ivan Penava rođen je u Borovu naselju, ima obitelj i kao gradonačelnik živi u Vukovaru. Nije ostao gluh na podsjećanje svojih sugrađana da su mnogi ratni zločini nekažnjeni, da počinioci žive u gradu, a sugrađani hrvati susreću svoje mučitelje i zlostavljače. U svakom slučaju to su situacije bez presedana i ne mogu se nazvati normalnim. Zakon o općem oprostu NN 80/96 koji je predložio prvi Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman , a donio Sabor RH 1996. 24. rujna sretroaaktivnim djelovanjem počinjenja djela od 17.8.1990 do 23.8.1996. zasigurno je preidonio teškom stanju za hrvate u Vukovaru, a blagonaklonom stavu prema ne osudi okupatora - što je teško razumljivo i ljudima s velikim IQ socijalne inteligencije.
Penavin govor je uljuđen i potpuno realan - izvan konteksta politike, s fokusom na kažnjavanje počinitelja zločina koji nisu procesuirani.
Objavljume govor:

Ivan Penava gradonačelnik grada Vukovara čita svoj govor na Prosvjedu 13.10. 2018.


Vama što ste još jednom govorili, izrazili spremnost za svjedočenja, što ste si ponovo priuštili noći bez sna, stezanje u grlu, povišene krvne tlakove i razine šećera u krvi, drhtanje ruku, nogu, donje vilice prigodom davanja iskaza ,što ste si poklonili dodatne sate samoće sa svojim mislima i pogledima u prazno. Vi ste po ko zna koji put ispunili svoju dužnost, Vi ste heroji i zbog Vas smo danas ovdije. Hvala Vam. (pljesak)
Vukovar danas 27 godina ili 10 000 dana poslije! S jedne strane šutnja službene Hrvatske, njenih institucija i dužnosnika. Nepravda, bezosjećajnost, okrutnost , licemjerje. S druge strane 27 godina teškog života ispunjenog očajom, nevjericom, razočaranošću, izdajom. ( pljesak i odobravanje prisutmih ) S treće strane 27 godina paljenja svijeća, suza suosjećanja, tihe molitve i podrške hrvatskog naroda. U odnosu na problematiku domovinskog rata da u ovih 27 godina kao država smo jako zakazali kroz zakonodavnu, izvršnu i sudsku Vlast. (pljesak prisutnih) Za to svi snosimo odgovornost, ali daleko najveću dužnosnici koji su Vlast obnašali u proteklom vremenu i posve je nerazumljivo i neprihvatljivo da kao nagradu za takav nerad, umjesto optužnih prijedloga za nečinjenje ti dužnosnici se samo zarotiraju na funkcijama. ( pljesak prisutnih)
Na primjeru samo jedne institucije, to izgleda ovako: Glavni državni odvjetnik koji je na dužnosti oko pola godine ne može biti odgovoran za proteklih 27 godina i to je svima nama jasno, ALI ako si za zamjenika uzme svog prethodnika koji je tu dužnost obavljao četri godine ranije od 2014. do 2018. onda naravno da se udio u odgovornosti povećava. Međutim kada za drugog zamjenika ima čovjeka koji je dužnost glavnog državnog odvjetnika obnašao od 2002. do 2014. onda se s pravom postavlja pitanje, na temelju kojih je to zasluga. Radi li se tu o koninuitetu jedne politike, ili su sami sebi svrha? ( skandiranje prisutnih: izdaja, izdaja, izdaja, izdaja….)

Čemu da se žrtva nada? A stav žrtve je stav Vukovara, stav, svih nas, a on je danas kroz iskaze nekoliko puta ponovljen kroz riječi: “ Dao sam bezbroj puta iskaze, a za zločine nitko nije odgovarao. Ogorčenje, samoubojstvo, liječenje i tablete. Ti ljudi i danas hodaju Vukovarom. Hrvati nas ubijaju od 1991. Nemam povjerenje u institucije ni u Hrvatsko pravosuđe.” A kako će ga imati – pitam Vas – kada je pola ovih ljudi koji su Vam se obratili u Beogradu osuđeno u manje od godinu dana zatočeništva. I to na temelju iznuđenih priznanja, dok našim sudovima 27 godina nije dostatno.


Prije nešto više od mjesec dana sam svjedočio jednoj panici i besramnom prebacivabju odgovornosti s jedne na drugu instituciju. Stekao sam spoznaje o različitim alatima kojim se koristi unutar naših sustava kako bi zločinci izbjegli ruci pravde. Neki od tih alata su: držanje stručnih predmeta u ladici, učestalo mijenjanje sudaca na predmetu kako bi se procesi otegli I kako bi im se izgubio svaki smisao, ponavljanje ispitivanja svjedoka, ne bi li se pronašla nedosljednost iskaza tijekom dužeg perioda vremena što je onda povod za odbacivanje predmeta, ili ponavljeno ispitivanje, budući je riječ o ispitivanju svjedoka s iznimno teškim traumama, kako bi se u njima ubila volja za svjedoćenjem, dojave optuženicima kako bi mogli izbjeći iz zemlje, institut pokajnika ili suradnika, prekvalifikacije kaznenog djela kako bi se zločince oslobodilo. U ovom smislu iznimna je važnost i odgovornost naših obaviještajnih službi. Našim institucijama svo vrijeme ovoga svijeta neće biti dovoljno ukoliko nastave ovako raditi. (pljesak I zvižduci) Pitam se u nevjerici jel istina I kako je je to moguće ako je istina, da je predmet Ovčara otvoren tek prošle godine. Tko j za to odgovoran? Ovo što ja govorim, naoko su samo riječi - netko će reči prazne riječi, ali to su žalosne sudbine, žalosne sudbine Vukovaraca, žalosne sudbine svih stradalnika domovinskoga rata, to su emocije i to je je vapaj.
Pročitati ću Vam izvadak iz jedne knjige – kako bi bio autentičniji.Knjiga je gospodina Vladimira Šeksa 1991. Knjiga br. 2 ( zvižduci I negodovanje ), na stranici br.12. kaže slijedeće : Penava čita “Ilija Torbica koji je sa još dvojicom svojih sumještana u Sotinu iz zasjede otvorio paljbu na policijsku patrolu, ranjen je uhićen i prebačen u bolnicu za osobe lišene slobode. Sličan slučaj bio je i sa Slobodanom Jurišićem koji je 2.7.1991. godineu Vukovaru iz zasjede ubio dvojicu pripadnikaa zbora narodne garde i to Damira Ivanovića i Franju Katića.
U bijegu je ranjen i uhićen i zbog sigurnosnih razloga prebačen u zatvorsku bolnicu u Zagreb. Na moje iznenađenje provjerom utvrđujem da je naša Vlada doista 17. kolovoza 1991. dala nalog da se puste na slobodu Ilija Torbica i Slobodan Jurišić. Obaviještavam predsjednika Vlade Franju Gregurića I objašnjavam mu razloge zbog kojih Jurišić i Torbica nisu smjeli ići u razmjenu 15. kolovoza. Informiram ga da je Slobodan Jurišić hladnokrvni ubojica koji je iz zasjede ubio dvojicu mladih hrvatskih gardista. I da nije bio u zatvorskoj bolnici nikako ne bi bio razmijenjen. Iznenađen ovim činjenicama tražim objašnjenje zašto je bez našeg znanja Vlada dala nalog da se se Jurišić I Torbica puste na slobodu. Gregurić kaže da Vlada ne bi dala takav nalog da je bila upoznata s onim što sam mu izložio, ali da je sve vodio ministar Živko Juzbašić. Kažem Greguriću da ne dolazi u obzir da takav dvostruki ubojica bude pušten na slobodu. Dan nakon što sam razriješen dužnosti predsjednika Kriznog štaba Slobodan Jurišić je razmijenjen i jasno, pobijegao je. Presudom Vojnog suda Osijek od 15.srpnja 1992. proglašen je krivim, osuđen u odsutnosti na 20 godina zatvora. Presuda je postala pravomoćna 29.srpnja 1992. godine. U Glasu Slavonije 21.veljače 2014. Godine pročitao sam vijest da je Sudsko vijeće Županijskog suda u Osijeku donijelo riješenje kojim se protiv Jurišića obustavlja kazneni prema Zakonu o općem oprostu. Nisam mogao vjerovati. Prvo tu je teško pogriješilo tužilaštvo u Osijeku, kao što ispravno navodi predsjednik optužnog suda Petar Kljajić da to djelo nije kvalificiralo kao teško ubojstvo a sada sud I tužiteljstvo primijenivši Zakon o oprostu zbog kaznenog dijela u oružanoj pobuni, iako je ovdije evidentno da je riječ o pogrešnoj pravnoj kvalifikaciji teško je prihvatiti takvu primjenu prava koja notronog dvostrukog ubojicu dvojice mladih hrvatskih vojnika oslobađa svake odgovornosti.”
VUKOVAR JE ZAGLAVNI KAMEN TEMELJA HRVATSKE DRŽAVE. Ovo je grad “ divova” Jan Michaell je bio građanin Europske zajednice dok smo mi mogli samo sanjati o tome. Mogao je izaći iz Vukovara, ali nije. Izgovorio je tada velike riječi”Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar, to je moj izbor i u dobru i u zlu.Ove njegove oči, ako ih vidite na ekranu, ovaj stav, ove riječi predstavljaju temeljnu vrijednost hrvatskog naroda i države i daleko su značajniji od bilo koje institucije ili dužnosnika ove zemlje. (n pljesak)I zato što god napravimo dobro za Vukovar ili za Hrvatsku nemojmo se s tim previše hvaliti jer to iako realno može biti puno, istodobno će uvijek biti tako malo u odnosu na ono što su napravili “divovi” ( pljesak). Mi to nikada nećemo dosegnuti, ali možemo bar pokušati, biti toga dostojni.
Pošto ste imali prigodu danas ćuti i vidjeti svjedočanstva hrvatskih heroja, slušati o odsječenoj glavi jednog diva, heroja koji je život dao za nepoznatog mladića, jasno Vam je da je Jahn jedan u nizu, ali Vam je jasno da smo stvorili bolesno društvo, da za to nemamo izgovora i da to moramo mijenjati.( pljesak)

POMOZITE NAM
Danas na ovaj dan svi mi skupa s ovoga mjesta još uvijek ponizno molimo – pomozite nam. Pomozite nam jer ovo nije dobro. Mi nemamo druge države, mi nemamo druge institucije osim naših hrvatskih. Ponizno Vas, molim, nemojte nas ne ćuti, nemojte nas ne razumijeti. Odčepite svoje uši i otvorite svoja srca. ( pljesak) Molim Vas, molim Vas, na ovim pitanjima se nemojte prepucavati, natjecati i nadmudrivati. Nije tako teško doznati tko su zapovijednici vojske koja je napadala Vukovar. Nije tako teško doznati tko je pilot koji je bacao avionska bombe na Vukovar I Vukovarsku bolnicu. Postoje nekakvi dnevnici letenja- zatražite ih. Postoje topnički dnevnici i zapovjednici artiljerije - osudite ih . Vjerojatno su Vam poznati zapovjednici brigada vojene policije koji su dozvolili izdvajanje, iživljavanja, pojedinačne likvidacije, sigurno znate koji umovi su smislili i proveli zločin na Ovčari. Ne dozvolite da odgovoraju samo najniže rangirani. Znate tko su zapovjednici i koja su mjesta srpskih koncentracijskih logora gdje su ljudi ubijani I zlostavljani. Osudite zapovjednike, zatražite jasno obilježavanje svih mjesta i odštetu za logoraše ( pljesak) Ako neznate kako mi ćemo Vam pomoći. ( pljesak )
Za početak promijenite zakone koji se tiću procesuiranja i istraživanja ratnih zločina i prilagodite ih onom vremenu i onom prostoru. Osnujte jedan specijalizirani sud, jedan specijalizirani odjel za odvjetništvo, jedan specijalizirani tim za istraživanje sa posebnim ovlastima u postupanju i posebnim zakonima, u kojima će raditi ljudi koji ovise samo o rezultatu svoga rada (pljesak) u kojima neće moći raditi ljudi koji su se borili protiv ove države ( pljesak prisutnih) i koji je nisu htjelI (pljesak)i. Imenujte povjerenstvo za istinu neka mehanizam koji poznaje europski pravna stečevina sačinjen od neovisnih ljudi koji su život posvetili istini o domovinskom ratu (pljesak) Ne dozvolite da se za zločine počinjene na hrvatskom tlu, hrvatskim građanima sudi izvan HRVATSKE (pljesak) Uvjetujte sve ove na razumu I pravdi utemeljene zahtjeve ulaskom Srbije u Europsku uniju. Koncem 17. studenog 2016. godine, pokazao zao sam slike koje vidite na ekranima hrvatskoj javnosti. To je bio prvi vapaj za pomoći. Riječ je o spomenicima srbočetničke vojske koji se nalaze u Vuovaru I njegovu okruženju . Jesu li za nas hrvatski branitelji iz 1991.i srbočetnički agresori jednaki? Pa je ovo država svih nas u kojoj svatko ima svoje spomenike. 8.rujna ove godine sam hrvatskoj javnosti pokazao fotografiju koja veliča crvenu zvijezdu petokraku i JNA (zvižduci) snimljenu na dan obljetnice razmjene hrvatskih logoraša Srpskih komcentracijskih logora 14. kolovoza, ove godine. Što su poduzeli dužnosnici ove države po tom pitanju bez obzira na stranačku pripadnost? Znaći li to da je za nas šahovnica na jednoj strani znaka jednakosti a na drugoj četrnička kokarda i crvena zvijezda petokraka.Naravno da nije, ali dragi moji svi, a najviše kolege državni dužnosnici svih političkih opcija, nemojte se ljutiti kada ovo kažem, ali naše riječi i stavove ne prate naša djela.

Svima Vama, što ste se odazvali našem pozivu, što ste shvatili i vjerovali , Vama što ste danas s nama, Hvala Vam. (pljesak)
Ovdije smo svi zajedno kako bi rekli DOSTA. ( skandiranje do- sta, do-sta …) Ovdije smo kako bismo nakon dvije godine poslali drugi vapaj.
Ovih proteklih 27 godina je 27 godina kalvarije za Vukovar i sve građane Vukovara bez obzira na ncionalnost, 27 godina neprestanog obezvrijeđivanja života Vukovaraca s jednom jedinom porukom – zar su naši životi posve bezvrijedni. A Vukovar je Tovarni, Vukovar je I Lovas, Vukovar je Berak, Vukovar je Škabrnja, Vukovar je Kusonje, Vukovar je Kievo, Petrinja, a svi smo mi Hrvatska. ( pljesak)
Država koja to dozbvoljava nije država kakvu želimo. I protiv toga ćemo se boriti je ovo je linija ispod koje ne smijemo I ne možemo ići. ( pljesak, galama) Put će biti biti dug i težak ali niti približno težak kao sudbine ljudi koje smo slušali.Taj put je pravedan, utemeljen na našim vrijednostima i vjeri.
Pozivam Vas sve I one koji danas nisu bili sa nama , pridružite nam se na tom putu borbe za pravedniju Hrvatsku, Hrvatsku koja ne ntraži izgovore već numorno traži načine da bude dostojna svojih malih ljudi koji su herojskim životima izrasli u “divove” na kojima počivaju temelji naše Hrvatske.( pljesak, oduševljenje) Živjeli.





Margareta Zouhar Zec na Prosvjedu u Vukovaru 13.10.2018. godine








Post je objavljen 14.10.2018. u 23:50 sati.