Puno je opalog lišća. Na grani se održao jedan. Na jednom listu sam napisala tvoje ime. Onom koji se održao. I to golo drvo, kore rezbarene dlijetom godina, staloženo, miluje toplinom postojanosti. I čuva svoj jedini list.
I opstaće tako usamljen, crveni list, sa krunicom od inja u kraljevstvu zime, gdje vladaju vjetrovi, nepromijenjen; i zračiće toplinom u svom duhu, u vaz-duhu, kao što će i drvo u vatri, ako ga posijeku. A ja ću onda okrenuti list i na njemu će opet pisati tvoje ime.