Petak popodne u Moskvi je jako cudno razdoblje. Ocekujes da sve bude nekako zivo, medutim to cesto nije slucaj.
Kraj radnog tjedna ljudi docekaju nekako umorno, pa se dobije dojam da u gradu koji tijekom dana ima do 18 milijuna stanovnika jednostavno nema zive duse. Vikendom je, hvala Bogu, apsolutno suprotno, pa se Moskva pretvara u jedan od najljepsih gradova svijeta. Za mene je Moskva, barem za sada, daleko najljepsi grad. No, to je zbog vise razloga samo subjektivan stav.
Radni dio mog petka je prosao poprilicno brzo, ili kako bi Rusi rekli ''bistro''. U Moskvi je i dalje jako vruce, ponekad mi se cini da cu pasti u nesvijest zbog sparine. Nevjerojatno, iz Dalmacije sam, a imam osjecaj da mi nikad nije bilo ovako vruce. Bas vruce, onako pasji.
Radim svaki dan do 19.00 h. Produktivan sam do 17.00 h. Nakon toga, logicno, nisam produktivan.
Po isteku radnog vremena pozurio sam u obliznji arapski restoran. Jeo sam nesto sto podsjeca na puretinu u ljutom umaku. Zapravo, nemam pojma sto sam jeo, to je bilo tek toliko da zadovoljim svoju evolucijsku potrebu.
Pola sata nakon toga vec sam bio u jednom baru. Solidan bar, moze se sjediti na sanku, piti pivo i narucivati hrana.
Uz to, moze se obaviti i poneki ugodan razgovor s konobarom, naravno ako je covjek raspolozen za to. Moj konobar se zvao Sergej, poprilicno dobar i pametan decko. Jako ljubazan i profesionalan. Posto sam na tom sanku odlucio provesti neko poduze vrijeme, pitam ga pomalo o zivotu u Moskvi. Tek sam mjesec dana ovdje, nisam se jos snasao kako treba.
Sergej sa zadovoljstvom ulazi u pricu sa mnom. Kaze da je roden u Moskvi, i da obozava zivot u glavnom gradu Ruske federacije. No, dodao je i kako mu se ne svida to sto sve vise stranca dolazi u Moskvu u potrazi za boljim zivotom. Kaze mi kako ima osjecaj da unistavaju duh stare Moskve.
''E moj prijatelju, sad znas kako je nama Dalmatincima kad nam u Zagreb dodu Bosanci i Hercegovci'' - odgovorio sam mu, platio, i otisao u rusku noc.
Post je objavljen 12.10.2018. u 16:49 sati.