Marketing
U DIMU I PEPELU
Vidjeh te sinoć u crnome dimu,
dok svijest grijah na žaru krijesa;
da poživi barem još jednu zimu
u mračnoj ledari tuđih nebesa.
Raspalismo vatru. Gasi se stalno.
Plamsaj se povlači pred dahom gnjeva.
A ja sam puhala manijakalno,
zapuhom neumjerenih prohtjeva.
Što sam mogla, doli zanovijetati,
potresati košnicu kolopleta,
vjerujući da ti neće smetati
želja da budem zuj tvoga svijeta.
Što si mogao, doli zadjenuti
raspru, i reći da sam zlorabila
propuštanje do dovratka kljenuti;
da se ni prodora ne bih libila.
Kao da u nas štošta ne prodire.
I ljuto i gorko, sve progutamo.
Ali ljubav ne. Ona ne ponire
u žiće, jer samosvojnost čuvamo.
Ti imaš svoj začahureni svijet
i nedodirljivost mikrokozmosa,
u kojemu si dozlaboga napet.
Jest, naporna je odbrana ponosa.
Kad strahuješ, tek tad živiš rizično,
jer opasne su zore bez svanuća.
Dočeka te jutro melankolično
i jauci zauzdanih pregnuća.
Vidjeh te noćas u dimnom buketu,
al sabrah misli, u jednome dahu.
Bistrim razumom gazih po popretu…
A tada tvoj lik ugledah u prahu!
Post je objavljen 11.10.2018. u 20:49 sati.