Marketing
BULEVAR UMIŠLJAJA
Posrćem bulevarom. Noge me ne nose.
Čađavim dlanovima tučem se po glavi,
al vatra nezadrživo suklja iz kose.
U vis se ispruže udovi drhtavi
i vire iz plama, ko neplivač iz mora
kojemu tuče posljednja života hora.
Prolaznici se osmjehuju. Čak ljubazno.
Pokoji me pukom znatiželjom dotakne
i produži korak, ko da nije nakazno
što pred njime izgaram; kao da mu lakne
kada svrne pogled s plamtećih zjenica…
Za nj je aura zapaljiva granica.
Spuštam ruke. I tako ih nitko ne vidi.
Nitko se ne osvrne kad ga zovem krikom.
U rupu nad srcem guram dlan koji bridi,
da ne planu stare krošnje pred Uljanikom.
Iako baš nikoga ne dira sav taj dim…
nisam Neron, ne dam da Pula gori ko Rim.
Ali, zvjerski urličem, vučem Bulevarom
opečeno meso, bez izvanjskog znaka.
Dok borim se s vatrom, ne tako starom,
bezglasno zazivam prolome iz oblaka.
Da bljesnu ideje il´ rješenja zatutnje,
suvisli bi pljusak ugasio bol slutnje.
Ne mogoh odoljeti poslanoj mi kušnji,
ljudskome obliku nadnaravne ljepote,
čije lagarije pijavice su šušnji,
a razaranja nagovještaji divote.
Od takvog se zla nitko spasio ne bi
i usprkos hladnoći bukneš. U sebi.
To je to! Opravdanje za prolaznike!
Nisu ravnodušni spram mojega boja,
samo ne čuju zaglušujuće urlike,
ne vide buktinju ispod gornjega sloja.
Mučna li sam, mučna, ćutim duše plamsaj,
a da ljudi vide vatru, tek je umišljaj.
Post je objavljen 11.10.2018. u 20:42 sati.