Bezvoljna sam.Nevoljna sam.Vučem se ko magla po pustopoljini do doma na posao i natrag.Bolesna sam, već dva tjedna borim se s prehladom, domaćim lijekovima, ali kašalj, kihanje i balavljenje ne prestaje. I molim onu sebe,energičnu,veselu,prpošnu da mi se vrati,a ona veli - Čuj diko moja, ja sam na godišnjem, i meni treba predaha i odmora -i eto bauljam svojim životom bez pomoći,klatareći se od posla do natrag i joj niisam dobro.
Inače ovdje je Jesen stigla kao najveća filmska diva,pod reflektorima munja,ogrnuta plaštem
vjetrovitim i kišovitim, na sagu šarenom,lisnatom.I onda je sunce sve pozlatili, golden Okrober.Pozdrav balavi Vam šaljem.Drž te mi se.