Na samom početku stoljeća,kad se svijet mijenja u nekom drugom smjeru i kad sva pravila još malo padaju u vodu,kad onaj dobri stari svijet vrti glavom na sve novitete u čudu,kam ide ovaj svet,nekolicini genijalaca palo je na pamet let balonom i to točno usred Zagreba. Možda si možete isto tako zamisliti i prestrašene i začuđene poglede krčkih seljaka kad im se s neba spustio upravo vanzemljac u njihovim najgorim noćnim morama,upravo obučen onako sa kapicom preko uha do pola čela,sa naočalama,kako su ga i zamišljali.Mnogi su naravno vrtjeli glavom,a žene naravno na koljenima izmolile tri Očenaša i nekoliko Zdravo Marijo! To su ti Zagrepčani i opet smislili neku huncutariju.Još samo nekoliko godina nas dijeli kad ćemo se oprostiti od stare Austrije i doći u neko novo vrijeme u kojem će takvi letovi biti sasvim normalni i umjesto one stare „ nisam tica pa da letim“ ostvarit će se ono da čovjek „prosto zrakom leti“.Valcer se polako miješa sa narodnim kolima,sa nekom novom muzikom,žene već neke,Bože oslobodi,nose i hlače,čak voze i automobile.Taman se svijet navikao na ta čuda,kad gle,čovjek se spušta s neba na zemlju i to ravno na Krk.No,nije tako počelo,pa ću nekako ispočetka...Samo gdje je početak?!
Sama vijest o letačima počinje davno u Zagrebu,još iz 18 stoljeća.U prosincu 1789 godine zamolio je neki Karlo Mazarović iz Boke Kotorske bana Franju Ballasu da smije prirediti dva uzleta zrakoplovom,kakve je već izvršio u Češkoj,Bavarskoj i Austriji.Njegov je zrakoplov bio od papira,a punio se toplim zrakom.Na letalo se mogla priključiti gondola za posadu.Ban je proslijedio molbu gradskom magistratu koji je to i odobrio.Godine 1811 vinuo se još jedan letaču visine,a o tome je pisala sto godina kasnije i novosadska Zastava.2.11.1911 godine piše ovako : Ravno pre sto godina bio je naš krilatić Krašković na glasu.U listu Madžar Kurir od 15.10 1811. Godine leteo u Budimpešti i Požunu u pola 6 sahati po podne i dao vrlo lepa dokaza poznavanja prirodnih nauka i praktičnost.Lećenju u Požunu prisustvovala je mnogobrojna publika iz svih staleža,austrougarske velike vojvode sa ženama itd......Bili su kneževski obdareni.
1825 godine vinuo se u Zagrebu s Rokova brda i Nijemac Wibmperger.
Tako da ustvari i nije bila neka novotarija kad se godine 1905 vinuo u zrak Turul,balon.Prvi let i nije baš prošao sjajno,a sve to dogodilo se iz parka iza današnjeg i nekadašnjeg „sokola“.Balon je bio punjen plinom iz obližnje stare plinare na potezu između Gundulićeve i Trga Maršala Tita.Inicijatori prvog našeg leta bili su Johann Muki Mannsbach i Aleksandar Rudlof Kral.Na samom balonu bilo je 48 vrećica s pijeskom za oslobađanje pri uzletu i podešavanje visine,košara za 4 osobe,klupe za sklapanje,foto aparat,barometar,termometar,knjiga za vodđenje zapisnika i nož za probijanje balona ukoliko bi se moralo intervenirati i probušiti balon,a da ne bi nešto pošlo po zlu i moralo se prisilno spustiti.Balon visok kao trokatnica vinuo se u zrak 2.4.1905 godine.Balon su pokušali pratiti automobilima po razlokanim cestama Franjo Aurel i naravno naš „genije“ Ferdinand Budicki,ali bez uspjeha,Aurel je odustao skoro pa na početku,a Budicki ,sav vražji,stigao je malo dalje ,ali je pao u blato i morao popravljati gumu,odnosno potegnuti pješke do Zagreba ,a onda se vratiti po auto.Auto su izvukli volovi.Turul je letio preko Remeta,Markuševca,Zeline, Koprivnice i spustio se u Madžarskoj, u 16,30 h preletjevši 180 km i dosegnuvši visinu od 3200 m.Već nekoliko dana kasnije poletjeli su opet Mannsbah i Kral,ali ovaj puta u društvu Mirka Bothea i nadšumara Matije Sinkovca.Balon je tada uletio u oluju i poletio prema Zagorju,i prisilno se spustio u Slanom Potoku nedaleko Gornje Stubice.Niti treći let,ponočni nije bio baš sretan,a poletjeli su Mannsbach,Bothe i Budicki.Krenuli su prema Gračanima i Šestinama,a onda ih jak vjetar zanio na jug,pa su cijelu noć lebdjeli iznad Velike Gorice i u 7 ujutro spustili se kod Mraclina.Tom je prilikom došlo do male nezgode,pa su Bothe i Mannsbach iskočili iz košare,pa se balon ,olakšan ponovo vinuo u zrak s Budickim,ali je ipak sve sretno prošlo.
No,naš Budicki,nije imao mira,pa je 1906 godine ponovio let balonom i to sve do Baške na otoku Krku.Tom je prigodom Budicki iz balona bacao razglednice sa svojim imenom od kojih su mnoge stigle na označenu adresu.Te se iste razglednice mogu smatrati isto tako i prvom našom zračnom poštom.