Homonim iz Hasanaginice
Što se bijeli u gori zelenoj:
Il' su snjezi, il'su labudovi?
Da su snjezi već bi okopnjeli,
Labudovi već bi poletjeli.
Nit' su snjezi, nit' su labudovi,
Već je čador age Hasan-age.
(Pavle Bogdanović, Sfinga broj 12, 30. XII. 1952., str. 15)
Čahura
Usred drevnih kula
i moskovskih zima,
čami brat Romula
suosnivač Rima!
(Pavle Bogdanović, Čvor iz 1970. i Vjesnikov kviz broj 170, 25. VIII. 1978.)
Moj slavonski stupac (tri premetaljke)
Vinkovcima u pohode
... „Škripi ĐERAM
tko je na sokaku?“
Došao pjesnik
da posjeti baku!
Odavde do vječnosti (Dragutinu Tadijanoviću)
Putovanje u drevne dane
razjedaju bivše rane,
STRAŠUJE me putovanje!
Odlazim iz rodnog sela,
baka sjetna, seja svela,
STRAŠUJE me putovanje!
Vratit ću se, sejo svela,
doći ću ti, bako bijela,
kad završim putovanje!
NA DRAGOM TRAGU
Prekapajući stare knjige i novine na tavanu slučajno sam ljetos nabasao na kalendar čiče Grge iz Grginaca. Među listovima bila je i jedna već požutjela ceduljica:
IVAN KOZARAC, ĐAK, BEČ
Prepoznavši rukopis pokojnog oca, enigmatska mašta stade mi raditi brzimice: Kozarac je bio đak, u Beču nije bio, bolovao je i liječio se kao i moj stari. Možda su se negdje upoznali, pa je otac tamo zabilježio ovu njegovu (lažnu) adresu. ili je to, zaključio sam po kalendaru, devetsto i nekoje godine u poznatim kupkama blizu Daruvara. Znate li i vi gdje?
(Pavle Bogdanović, „Šest prigodnih stupaca o Vinkovcima i Slavoniji“. Čvor razbibriga broj 209. str. 8)