Marketing
Viđenja, misli, riječi
Riječi napisane misao slijede. Izgleda kao da jest tako. Ipak, sklon sam vidjeti što se pri tome stvarno zbiva.
Da, stvarno!
A ta sklonost moja i u namjeri toj zastane. Pa i ona u stvarnosti traži viđenje i razložnost. Sama sebe 'vidjeti nastoji.
Kada misao traži smisao sebe dođe do nemoći svoje.Mogao bi zanemariti puno misaonih alata i jednostavno prihvatiti da je ona sastavni dio životne evolucije. Pri tome odbaciti većinu kao zamke, kao misaone virove što sažimaju vrijeme, a time i prostor.
Nisam od onih što odbacuju, mada jako misaono oruđe je selekcija, a time i eliminacija. Stvaramo li pomoću njih svoj imaginarni svijet? Taj naš imaginarni svijet većinom doživljavamo kao stvaran. Svijet je to u kojem, mislimo, da postojimo. A kako da onda vidimo stvarnost; ono što stvarno je.
A kako to vidjeti? U tom nastojanju vidim sistemsku 'zabludu'. Gledam; tko to gleda i što gleda? Tu su neka prethodna stećena određenja. Ja i ono što ja nisam.
A što ako gledam sebe? Tko tada koga ili što gleda? Eeee, imaginacije! I sve to u dinamici promjena određenja.
Pa tko onda ja jesam kao i svatko od Vas?
Onaj koji gleda određenjima svojim.
Određenjem svojim?
Pa što nas to određuje?
Ono što smo stvorili ili prihvatili svijesno ili ne. U granicama toga određenja svega biti može. To opterećuje naše gledanje, našu objektivnost. Možemo li vidjeti ono što onda stvarno je?
Ispravnost, ili točnost, gledanja ovisi o čistoći sustava gledanja. Često je za čuti : 'U svijetlu toga ovo je ovako...'. Takovo svijetlo čak i namjerno mijenja sliku. Mnogi različito doživljavaju takovo svijetlo. Ona mogu biti razna i pogodna su za manipuliranje.
A tko sam ja i svatko od nas?
Ono što se nakitilo svime i svačime. Ne i ono čime je kičeno, mada mnogi misle kako su oni baš to. Kada bismo bili ono čime smo kićeni, krivo bi vidjeli. Mnogi postaju žrtve toga. To im može privremeno prividno i pogodovati, ali kada prođe, obično ne vide što se zbiva i zbivalo. Nevješte ih tada savladava bol i nemoć. Stoga vrijedi gledati jasno i čisto i biti to što stvarno jesi.
Krenuli smo od čistoće rođenjem, mada sa naznakama moći. Krenuli smo u svijet određenja što ih životi stvoriše. Postali smo netko u svijetu nekom. I kao da postadosmo u svijetu 'oko nas'. Ustvari se i dalje sve kretalo svojim putem u jedinstvu svega.
I tako krenusmo stvarati svoja carstva; carstva imaginacije.
A ja sada želim vidjeti stvarnost.
Znači čistoća. Ja gledam. A što to gledam? Što što? Gledam. A što? Pa to!
A što o tome mislim? Eee, to je već nešto drugo. Često takova razmišljanja naknadno promjene viđeno ili mu daju neko značenje. 'Brkaju se lončići' unutar nas samih.
Nije lako vladati procesima u sebi, a oni ostavljaju bitne posljedice na nas. Toga često nismo svijesni, ali ih osjećamo.
Viđenje, misao, riječi. U redoslijedu ovom podosta je posredovanja. Pomalo liči na onu dječju igru 'pokvareni telefon.
Možete li vidjeti cvijet, svoj bubreg, čovjeka, maloga mrava, život, ... Istinu....
Voli Vas Mladen ... 
Post je objavljen 08.10.2018. u 20:12 sati.