Budwig protokol, nazvan tako po dr. Johanni Budwig (1908-2003), a zovu ga još i najzdravijim doručkom. O tome se ovdje radi.
A tko je dr. Johanna Budwig, možda najviše govori podatak, da je sedam puta bila nominirana za Nobelovu nagradu za medicinu.
Doktorirala je farmaceutsku kemiju 1936.g. i fiziku 1938.g. Do pedesetih je godina bila potvrđena kao ljekarnica, kemičarka i fizičarka. Pošto je bila apolitična, 1952. g. je došla u sukob s prehrambenom, bolje rečeno, margarinskom industrijom. Nizom je eksperimenata dokazala štetnost hidrogeniziranih masnoća, koje sadrže transmasne kiseline. Do 1969.g. prijavila je čak 8 uočenih postupaka prerade hrane, koji su bili opasni po zdravlje.
Nakon prvih objava o štetnosti transmasnoća, učestali su napadi na dr. Budwig – napuštanje njenog dotadašnjeg mentora, gubitak zaposlenja u Institutu, sudske tužbe, financijske provjere… a nije mogla niti završiti studij medicine, koji je upisala 1955.g.
Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća pokušala je osnovati svoju kliniku… odbili su je u svim njemačkim regijama. Tih se godina okrenula registraciji patenata, koji su bili povezani s njenom uljno-proteinskom prehranom, koji također nisu naišli na plodno tlo kod poduzetnika. Gusta je bila mreža ovisnosti o velikim koncernima.
Kako bi konačno dobila toliko željen pristup pacijentima, čim se otvorila takva mogućnost u Njemačkoj, položila je 1976.g. ispit za Heilpraktikera (op.izd. – to zvanje u Njemačkoj dobivaju djelatnici koji se profesionalno bave prirodnom medicinom, ne liječe konvencionalnim metodama, već na primjer homeopatijom, rolfingom, Bachovim cvjetnim kapima i dr., posjeduju solidna medicinska znanja, a ispit se polaže pred liječnicima u Zavodu za zdravlje – Gesundheitsamt). Konačno je sljedećih 20 godina mogla primjenjivati svoju uljno-proteinsku prehranu.
Skupila je poveću dokumentaciju i svjedočanstva svojih pacijenata, ali zbog toga što su za nju bila zatvorena sveučilišna vrata za istraživanja, nije mogla obaviti i objaviti znanstvene studije. Izlječenja se nisu odnosila samo na tumorska oboljenja, već i na mnoge autoimune, neurološke i srčane bolesti, pa i na zdravlje trudnica i još nerođene djece.
Unatoč svim zaprekama, bilo je dovoljno uglednih osoba iz svijeta medicine, koje su je od 1979.g. čak 7 puta zdušno predlagale za dobivanje Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu.
Doktorica Johanna Budwig umrla je u Freudenstadtu, 19. svibnja 2003. od posljedica slomljenog kuka. Time je svjetska znanost izgubila jednu od najznačajnijih osoba 20 stoljeća.
/dio je to biografskih podataka iz njene knjige: Uljno-proteinska kuharica/
Prema dostupnim podacima, postotak izliječenja (iako su joj pretežno dolazili tzv. terminalni pacijenti) od tumora je bio visokih 90%!
/podatak s Wikipedije/
I na kraju, poanta priče o dr. Budwig je – na čemu sam ja – e pa eto, Budwig protokol je jedan od segmenata "terapije po mojoj vjeri" - hladno prešano laneno ulje, posni sir, jogurt, sok limuna, bajame, orasi, med s polenom i voće po želji… i žlica friško samljevenih lanenih sjemenki, ako mi se melje :) – time započinjem svaki dan, uz rijetke iznimke, kad nisam doma, i to traje već od ožujka prošle godine.
A kad sam već krenula s doručkom, mogu malo i o ručku... pa evo i današnje Hipokratove... ili tek porilukove... ili samo moje... juhe…
A kad sam se već i ja dala navući na (pre)hranu... ... u nastavku ćemo još malo knjigom na knjigu... ... sva mudrost svijeta u knjigama je zapisana... ali i sve tajne pomno skrivane i prešućivane, u knjigama kad-tad osvanu... visoka je cijena hrabrih poput dr Budwig, hvala im... zaklela se Zemlja Raju, da se sve Tajne doznaju... treba samo čitati... ...