Gospodin Batiskaf uzeo je malu, ali debelu i k tomu tankolisnatu proljetnotravnatozelenu bilježnicu, u koju je sve uredno bilježio, otvorio novu stranicu, budući da je zadnja bila popunjena, i na nju napisao:
1. upaliti pećnicu da se zagrije na 250 °C
2. staviti kruh u pećnicu 20 minuta kasnije
3. otvoriti sve prozore
4. namazati kut iznad peći novim slojem fungicida
5. porezati nokte na rukama i nogama
6. pobrisati prašinu s polica s knjigama
7. pročitati barem trideset stranica "Vječnog muža"
8. izvaditi kruh iz pećnice, okrenuti ga i pokriti krpom
9. zatvoriti prozore
10. uzeti novčanik, platnenu vrećicu i kišobran te otići u dućan kupiti:
- dvije kile brašna
- paket jaja
- novi broj Feniksa
- bilo koje povrće
- bilo kakva tri ili četiri komada mesa ili ribe
-
Dok se spremao zapisati iduću crticu, u još uvijek neotvoreni prozor zaletjela se neka ptica. Nakon kraćeg zurenja u prozor, gospodin Batiskaf vratio se bilježnici:
- jedan jeftin i jedan skup čokoladasti namaz, eksperimenta radi
- predmet kojeg ću se sjetiti putem
11. po povratku kući ispeći jedan od komadâ mesa i spraviti salatu za ručak
12. ručati
13. pospremiti stol i oprati suđe
14. barem dva sata raditi na knjizi o pisanju knjige o pisanju knjige
15. dopustiti večeri da bude spontana
16. otići spavati između 23 i 24 sata
Zadovoljan napisanim, gospodin Batiskaf zaklopio je bilježnicu, stavio ju na radni stol točno uz njegov rub, a olovku odložio paralelno uz bilježnicu. Zatim je otišao u kuhinju i našao da se tijesto od jučer uopće nije diglo. Pomirisavši ga, zaključio je da je zaboravio dodati kvasac. Zdjelica pokraj frižidera, iz koje je iscurilo nešto pjene, potvrdila je zaključak.
Gospodin Batiskaf je nakon toga ulio kvasac u tijesto, dosuo još brašna i kroz idućih dvadesetak minuta nekako uspio sve skupa zamijesiti u novi pokušaj kruha. Pokrio je kadicu s prepravljenim tijestom, oprao ruke i otišao pootvarati prozore. Zatim se zaputio do ostave, po fungicid za zidove. Minutu kasnije vratio se nazad praznih ruku jer je, razmišljajući da sad mora kupiti i kruh, i to dovoljno velik za ručak i dovoljno malen da ne propadne, zaboravio po što je išao u ostavu. Način na koji je jedna od stolica u kuhinji odudarala od svog normalnog položaja podsjetio ga je da je planirao fungicidom namazati kut u kojem su počele rasti plijesni pa se vratio u ostavu. U ostavi je ostao dvadesetak minuta jer nikako nije mogao naći fungicid, iako je bio siguran da ga je ostavio na drugoj polici od vrha. Pregledavši dvaput cijelu ostavu, vratio se opet u kuhinju i ugledao kanticu fungicida točno ispod kuta koji treba premazati. Tamo ju je ostavio jučer, da ga njezino prisustvo podsjeti na posao koji treba obaviti. Dovukavši onaj već pomaknuti stolac do ugla i popevši se na njega, zaključio je da bi bojanje u principu završilo s dosta premaza na njegovom licu pa je posao odgodio dok konačno ne nabavi nekakve ljestve.
Kako se nije bavio premazivanjem, nije imao razloga prati ruke, a suhe nokte je ružnije rezati, negoli vlažne. Da ne moči ruke samo radi rezanja noktio, ostavio je i njih za poslije te otišao pogledati što je bilo s onom pticom. Tek što se nagnuo kroz prozor, sjetio se da je mislio otvoriti sve prozore, da prozrači prostor, ali, opet, to je prozračivanje trebalo biti radi mirisa fungicida, tako da ni od toga ništa. Zatim se sjetio da iza brisanja prašine treba prati ruke, nakon čega ima smisla rezati nokte, pa je uzeo jednu krpicu i otišao do polica s knjigama. Tamo se sjetio da je išao pogledati što je bilo s pticom pa se vratio k još uvijek otvorenom prozoru i pogledao dolje. Ptice nije bilo nigdje, ali bilo je nešto perja, iz čega je gospodin Batiskaf zaključio da je u blizini vjerojatno bila i barem jedna mačka. Zatvorivši prozor, izašao je iz kuće da izbliza, po perju, pokuša otkriti kakva je to bila ptica.
Perje pod prozorom bilo je očigledno tamo barem nekoliko dana, tako da je pripadalo nekoj drugoj ptici. Međutim, nekoliko metara dalje od prozora zaista jest bila jedna ptica, po izgledu nedavno poginula, koja se s prozora nije mogla vidjeti. Radilo se o djetliću, ne prvom koji se gospodinu Batiskafu zaletio u prozor. To je bio podsjetnik, ne prvi, da treba nešto staviti na prozor, da se u njega ne zalijeću ptice. Vraćajući se nazad, gospodin Batiskaf je primijetio da mu je nešto palo na čelo. Sivo nebo nad glavom dalo mu je do znanja da je to vjerojatno bila kap kiše, a grmljavina da bi je uskoro moglo biti puno više. Opaska o kišobranu bila je, dakle, sasvim opravdana.
Vrativši se u kuću, gospodin Batiskaf je izvukao knjigu koju je namjeravao čitati, a vani je krenula kiša. Barem nešto bi moglo krenuti po planu, mislio je otvarajući stranicu na kojoj je stao, a onda zadrijemao već na polovici iste. Oko pola sata kasnije probudio ga je grom. Bilo je točno podne, dakle zadnji čas za otići u dućan. Kako je kiša uglavnom već bila stala, čas je bio ne samo zadnji, nego i posve prikladan. Navukavši kaput i pokupivši novčanik, vrećicu i kišobran, gospodin Batiskaf požurio je van, u nabavku. Kako putem nije naišao ni na što osobito zanimljivo, mogao se prepustiti šarolikim mislima, jedna od kojih je bila da mu već nekoliko godina treba šiljilo.
U dućanu je kupio šiljilo, nekakav kruh sa zrnjem, poveće pakovanje nekakove, nadao se, ne prestare svinjetine, nekoliko komada piletine, također u celofanu, dvije kile banana, kilogram paprike, Nutellu, nekakav namaz koji se trudio izvana izgledati što sličnije Nutelli, a da opet bude van domašaja optužbi za plagiranje, tri različite vrste sira i dvije litre mlijeka. Izašavši van, sjetio se jaja i zaključio da ovaj tjedan može i bez njih. Došavši kući, sjetio se i Feniksa te zaključio da će bez njega možda više raditi na knjizi o pisanju knjige o pisanju knjige.
Raspremivši i pospremivši robu, nadobudno je otišao na stranicu jedne kolegice koja stalno piše kojekakve recepte i nakon par minuta pregledavanja zaključio da za to nema ni sposobnosti ni vremena. Potom je nadospavno ispekao dva komada svinjetine i pojeo ih s kruhom i sirovom paprikom. Negdje usred ručka sjetio se da je htio nabaviti i nekoliko piva pa zaključio da je bolje provesti popodne posve trijezan. Vani je opet počela padati kiša.
Dok je prao suđe, gospodin Batiskaf osjetio je lagani umor te zaključio da je najbolje da se vrati čitanju. Nekoliko minuta kasnije, opet je drijemao s knjigom u ruci. Ovaj put nije bilo grmljavine pa se probudio tek 45 minuta kasnije. Sad je bilo tri popodne, pravi čas da se baci na pisanje knjige o pisanju knjige o pisanju knjige. Međutim, umjesto toga otišao je upaliti pećnicu jer se sjetio da je ujutro ostavio tijesto da se diže. Tijesto se sad stvarno nadiglo i malo prešlo preko ruba posude, budući da je zajedno s kvascem trebalo dodati još brašna. Ako ispadne previše, lako ostavim dio za lepinje, zaključio je.
Tijesta je stvarno bilo malo previše pa je dio odvojio u jednu zdjelicu koju je stavio u frižider, a ostatak umijesio za kruh te ga stavio u pećnicu. Opravši ruke od tijesta, sjetio se noktiju i otišao po grickalicu. Putem se sjetio mrtve ptice pa je otišao pogledati na Internet, što ima o zalijetanju ptica u prozore te što se može napraviti po tom pitanju. Pedeset minuta kasnije, dok je čitao nešto o tibetanskim jezicima, miris iz kuhinje podsjetio ga je na kruh pa je žurno otišao ugasiti pećnicu. Kruh je bio blago pocrnio, taman da nema baš nikakvog straha od toga da nije dobro pečen, zaključio je gospodin Batiskaf.
Ostavivši kruh da se polagano hladi, gospodin Batiskaf vratio se stvarima koje je čitao. Kad je konačno sve pročitao, vani se taman bilo počelo mračiti. Malo prekasno da se sad bavim pisanjem, zaključio je i otišao pogledati i vijesti. Iz čitanja vijestî prenula ga je glad pa je otišao nabrzinu dovršiti što je ostalo od ručka. Pivo mu je sad nedostajalo nešto više nego iza ručka, tako da je odlučio da ga idući tjedan svakako mora nabaviti. Po večeri i pranju suđa sjetio se opet noktiju i sad ih je otišao odmah porezati, da ne zaboravi opet na njih, a onda se vratio računalu, namjerit da napiše barem jednu stranicu knjige o pisanju knjige o pisanju knjige. Tu je stranicu zbilja napisao, a onda preko pola pobrisao. Zatim je još malo prepravljao rečenice, a onda, primijetivši da dremucka, otišao oprati zube da se malo razbudi. Potom je još nešto malo gledao po Internetu, a onda primijetio da je došlo oko pola jedan iza ponoći.
Pročitavši tekst koji je još htio dovršiti, gospodin Batiskaf pogasio je laptop i izvadio svoju proljetnotravnatozelenu bilježnicu i krenuo kvačičkati učinjeno. Kad je to zgotovio, spremio je bilježnicu na radni stol, točno uz njegov rub, a olovku odložio paralelno uz bilježnicu. Sad je bio jedan sad i dvije minute.
- Skoro po planu, a sjetio sam se i šiljila, zaključio je zadovoljno gospodin Batiskaf i legao u krevet.
P. S. Treba li uopće spominjati da ovaj post nije ispao kako sam ga planirao?
Post je objavljen 07.10.2018. u 13:18 sati.