- Mama, kupi mi kalendar kakav ima Minnie Mouse - zamolila me nedavno Prva.
Gledala je Klub Mickeya Mousea i tamo vidjela da Minnie ima svoj tjedni kalendar koji je podsjeća na pojedinu dužnost koju mora izvršiti određenog dana.
- Dušo, ne mogu ti kupiti takav kalendar. Toga nema na prodaju, to je samo u crtiću.
Udri u plač.
Neutješno.
Ona hoće kalendar.
Baš takav.
U takvim situacijama nema druge nego čekati da se malo smiri. Svi pokušaji diplomacije, uvjeravanja i sličnog uzaludni su.
Čekala sam.
Objasnila.
Prihvatila je da ne može imati BAŠ TAKAV tjedni kalendar. Ali ona i dalje hoće da joj se kupi nešto slično.
Idemo... uvjeravanje, drugi čin.
Konačan ishod: pristala je da zajedno napravimo njen osobni kalendar, prilagođen njenoj dobi i uvjetima u kojima živi.
Prvo smo krenule u obližnji Kaufland po bilježnicu. U moru bilježnica koje su tamo na raspolaganju ubile smo se dok smo pronašle jednu koja ima stranice s čisto bijelim papirima, bez crta. Kvragu, očito starim. U moje doba je toga bilo kol'ko 'oćeš. Sad smo jedva našle.
- U to ćemo upisati moje zadatke tako da znam što moram planirati svaki dan.
- Točno, Prva.
Tako i bi.
Nacrtala sam joj, uz dogovor s njom, sedam crteža drvenim bojicama. Kako je zadnja stvar koju mi je onaj gore dao talent za crtanje nisu baš Rembrandt ali, srećom, dijete za to nije briga. Njoj se sviđa.
Iznad svakog crteža je naziv određenog dana u tjednu, a ispod je navedena dužnost koju mora obaviti. Krenule smo prošli ponedjeljak. Dužnost: nahraniti mačku.
Prošlo je dosta dobro. Suhe keksiće joj je dala bez frke, samo se malo oglušila na moje opetovano 'dosta... dosta... maci je ovo dosta.' Tako je mačka neočekivano dobila gozbu. Nije nam zamjerila.
Prvoj, doduše, iz nekog razloga nije bilo simpatično davati joj mokru hranu iz vrećice. Pa smo to izvele zajedničkim snagama. Kako izgleda kad čak četiri ruke grabe čajnom žličicom hranu iz mačje vrećice pokušajte zamisliti. Ne mogu opisati.
Utorak je bio dan za kuhanje s mamom. Vele da je takvo što dobro uvesti je da će dijete biti zainteresiranije za hranu od doma ako samo sudjeluje u njegovoj pripremi.
Naime, moje kuhanje hvale svi koji su ga probali.
Osim Prve.
'Vrtić bolje kuha.'
I zato se često natežemo oko hrane. Osim što jede užasno sporo, zna biti vrlo probirljiva.
Pa sam uvela Dan kuhanja s mamom.
Ispalo je super. Skuhala je svoju prvu domaću, goveđe-pileću juhu. OK, uplašila se ubaciti komade mesa u lonac ali zato je ogulila dva luka, očistila četiri velike mrkve i komad celera, dodala kocku i sve začine, ulila vodu i na kraju dodala rezance. Naravno, sve uz moj nadzor.
Juha joj je ispala super.
I što je najljepše od svega, pojela je krcat tanjur.
Dakle, teorija da će klinci rado pojesti ono što sami skuhaju ovaj put se pokazala točnom.
Srijedu sam odlučila proglasiti Danom za učenje čitanja.
Prva zna pročitati sva slova u abecedi (velika tiskana), osim što je još malo bune B i D te L i J. Ah, tko bi upamtio gdje je jedan trbuščić,a gdje su dva, i na koju stranu ide koja kukica?
Uglavnom, krenule smo. Napisala sam joj tri rečenice koje smo zajedno slovkale.
'Mama voli Prvu.'
'Prva voli tatu.'
'Tata voli drugu'.
Slovkanje je išlo odlično,a onda je trebala prepoznati riječ 'voli', koja se ponavlja tri puta.
E, tu je već malo zapela.
Vidi svako pojedino slovo, ali ne može ih spojiti u riječ.
Ne brinem ni najmanje. Još je zbilja malena. Bitno je da se zabavljamo.
Četvrtkom je dočekala jednu od svojih omiljenih aktivnosti.
Čišćenje.
Već mjesecima me iznenađuje koliko je to dijete vješto u baratanju sredstvima za čišćenje i krpama.
- Joj, baš je ovo čišćenje zabavno! - uskliknula je nakon jedno sat vremena rada.
Nda. Ajde, barem nekome.
Uglavnom, pomogla mi je.
Ne ono 'pravim se da mi pomaže, a onda počistim za njom.'
Ne. Zbilja je pomogla.
Trogodišnjakinje ne treba potcjenjivati.
Petak je bio dan za presvlačenje Druge. Točnije rečeno, dobila je zadatak da je jednom presvuče.
- Mama, ja bih da to ipak zajedno.
Pristala sam. Prvoj nije problem Drugoj promijeniti pelenu (nekad igranje 'mame' u vrtiću zbilja pomogne) ali skinuti joj odjeću i staviti pidžamicu ipak je, očekivano, bilo previše za nju.
Zato smo bebu presvukle zajedničkim snagama. Druga baš nije olakšala time što se pokakala dva puta tijekom presvlačenja, a onda je još i zaslinila tek odjeveni bodi. Pa se operacija Presvuci bebu odužila više no što smo planirale.
Ali... završilo je dobro. Druga je preživjela, a Prva je bila zadovoljna obavljenim dnevnim zadatkom.
Danas je subota i čeka nas učenje crtanja. Probat ću joj malo pokazati kako nešto obojiti, a da ne prijeđeš preko crte. Poznavajući njenu ljubav prema likovnim aktivnostima, to bi joj moglo biti zabavno. Nije da je baš mogu naučiti postati slikarskim virtuozom, ali to nije ni cilj. Cilj je zabaviti se.
Sutra peremo odjeću. Ubacujemo u veš mašinu, okrećemo onaj okrugli gumb i stišćemo tipkice.
To je već radila pa vjerujemo da neće biti problem.
Usput ćemo okupati i kojeg plišanca. Prva tome pristupa posebnom pažnjom.
Sada zna da tjedan ima sedam dana i zna ih nabrojiti, redom.
Još, doduše, pojma nema što znači 'mjesec dana'.
A i malo brka pojmove 'jučer' i 'sutra' pa tako, recimo, kaže 'sutra sam u vrtiću papala graškiće.'
Nema veze. Naučit će. Bit će još dana u kalendaru.
Post je objavljen 06.10.2018. u 13:04 sati.