Zakasnila sam na otkrivanje tajne, već su je drugi saznali, otkrili, razbacali po svijetu i nestali.
Jučer u šumi, dok smo išli prema onom tajnom mjestu gdje jedna mala duša spava, sve je bilo puno inja, nije bilo hladno, ali je sve bilo protkano tim tankim bijelim nitima.
Tišina ... šuma je tiho disala, da ne poremeti naše korake prema tom tajnom mjestu gdje njena mala duša sanja u šumi od inja i suhog granja, tamo gdje se ne čuje ni let ptice, a suza oblijeva lice, a tuga se svilenim plaštom nadvija nad nas pa se ne čuje ni uzdah ni glas…
Tišina … samo nijema tišina neka obavija to mjesto gdje dođemo često, da budemo sa njom kao nekad što smo bili, kad smo se skupa radovali, smijali i sretan život sa njom živjeli.
napisano: 10.1.2016. u 14:25h in memoriam Šuška, 15.2.2002. – 26.11.2015., pjesma iz moje 9., ali najtužnije zbirke poezije "KAMEN NIJE SAM"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8100-30-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.