guramo se
u autobuse
na topla sjedala
prije nas netko - sjedio je
volimo kolebanja
tanke niti između
koje nam dopuštaju
da budemo slabi
da se varamo slabim
izgovorima i
filmovima u kojima živimo
protagonisti vlastitih
scenarija:
puhači balona
šetači ideja
dizajneri katastrofa
na modnoj sceni
u kojoj našem životu
ukrali su boje,
skinuli take,
ogolili tijelo
sasvim svejedno je
jesmo li pošmrkali origano
ili posadili neboder
meni nije svejedno
znam - drugačija sam
u tom oblaku
prikucanom za zidove
omekšavajući horizont
slatkim smijehom
hvatam one sadašnjosti
koje sam nekad prije - propustila
nema više opreznosti
samo raširena
pluća koja iskašljat će
svu krivoću:
snažno, sigurno, sretno
jer sasvim svejedno je,
doista svejedno,
tko smo jer smo nitko
i jer smo sve
za nju i njega i njega
i njihove ručice
kojima brišu mi bore,
one između očiju
kad škiljim napeta
ko jedra na buri