Prije 27 godina ubijeni su devetogodišnji Alen i četrnaestogodišnja Tamara, ubijeni su i njihovi roditelji Milan koji je bio Hrvat i njihova majka Gordana koja je bila Srpkinja.
Ubili su ih Srbi u tada već dva mjeseca okupiranoj Petrinji.
Nakon 27 godina je pokrenuta optužnica, jedna u nizu optužnica koje se pokreću protiv nedostupnih osoba, jer su isti u Srbiji, a sve pod pritiskom zbog najavljenog prosvjeda u Vukovaru zbog nedjelovanja hrvatskih institucija po pitanju ratnih zločina.
Alen je bio malo mlađi od male Aleksandre, a Tamara jedva koju godinu starija, o maloj Aleksandri koju su ubile zločinci u odorama hrvatske vojske, imali ste priliku čitati, gledati kazališne predstave, i dokumentarne filmove.
Za Alena i Tamaru nikada niste čuli, zbog ubojstva Alena i Tamare, do jučer nije bila podignuta optužnica niti protiv nepoznate osobe, a sigurno ni jučer ne bi bila, da se anemični dezerter ne boji za svoju političku guzicu.
To troje nevine djece, Alena, Aleksandru, i Tamaru, ubili su isti ljudi, ubili su ih zločinci, i sasvim je nevažno koje su nacionalnosti ti zločinci, negažno je i to da li je Munib Suljić koji je ubio malu Aleksandru Hrvat ili nešto drugo, ti ljudi koji su ubili tu djecu su po nacionalnosti su zločinci.
Trebalo bi biti nevažno i što su ta djeca po nacionalnosti, u konačnici što su uopće po nacionalnosti Alen i Tamara kojima je otac Hrvat a majka Srpkinja, koji su ostali u okupiranoj Petrinji.
To troje djece bi po nacionalnosti trebali biti žrtve.
Na kraju ostaje pitanje, zašto o maloj Aleksandri svake godine čitamo, gledamo kazališne predstave, i dokumentarne filmove, a za malog Alena i Tamaru nikad nismo čuli, jer eto dvadeset sedam godina nikoga nije bilo briga, nikome nije bilo dovoljno stalo da podigne niti optužnicu protiv nepoznatih počinitelja.
Za Malog Alena i Tamaru ni sada ne bi čuli, da nije ugrožena jedna anemična politička guzica, o njima vjerojatno već dogodine nećete moći ništa pročitati, niti pogledati kazališnu predstavu ili dokumentarni film.
To troje nevine djece bi po nacionalnosti trebali biti žrtve, i u toj svojoj žrtvi ravnopravni, bez obzira na nacionalnost, kažem trebali bi, a nisu.
Post je objavljen 02.10.2018. u 12:41 sati.