Marketing
Krf – prljavi otok
Sletjeli smo rano ujutro na krfski aerodrom. Bilo nas je četvero. Na izlasku iz aviona nas je čekalo sunce i toplina. Sunce je puno jače i puno svjetlije nego na našim zemljopisnim širinama. Posegao sam za torbicu koju nosim oko vrata i izvadio sunčane naočale. Ljeto još uvijek traje iako smo u zadnjem tjednu rujna. Preuzimanje prtljage i carinske formalnosti su nam uzele tek nekih dvadesetak minuta. Konačno smo van zgrade i mogu zapaliti cigaretu. Let je bio kratak, nekih 90 minuta, ali kada ti nešto brane osjećaš veću potrebu za tim nego inače. Ostatak grupe ne puši i nervozno me gleda: žele odmah krenuti u avanturu bez gubljenja vremena. Kažem im da pronađu agenciju preko koje smo iznajmili auto. Nalazi se malo dalje od aerodromske zgrade; tako su im rekli na jednom šalteru. Krećemo u smjeru koji im je bio pokazan, ali se rađa sumnja da smjer nije točan. Nakon ponovnog raspitivanja shvaćamo da je agencija prilično daleko od aerodroma.
Jedan moja prijateljice je rezervirala auto. Ona uvijek traži najniže cijene. Najam poslovnog prostora na aerodromu je skup, pa zato naša agencija ima sjedište koje je udaljeno jedan kilometar. Na kraju ih zovemo telefonom i šalju po nas kombi. Nakon svih obavljenih procedura konačno smo u autu. Dali su nam jedan Nissan Note, crne boje. Vani je toplo, a unutra je toplotni udar; srećom tu je rashladni uređaj. Krećemo prema našem odredištu koje se nalazi na sjeveru otoka. Supruga je izabrala taj dio jer je na toj strani more najljepše i najtoplije. Imamo u zakupu za 4 noći jednu vilu. Malo je skuplje nego što uobičajeno izabiremo, ali ovaj puta smo odlučili da si priuštimo malo luksuza. Auto je dizel, ali lijepo vuče. Kočnice su očajne: tvrda pedala i ima dugački zaustavni put. Srećom sam odmah probao kako rade, pa tako nije bilo daljnjih iznenađenja. Cesta je zavojita i ide neprestano gore dole.
Azurno more se prostire s naše lijeve strane. S desne, prema unutrašnjosti, bujno mediteransko zelenilo i bezbrojna stabla maslina: to je jedan od glavnih proizvoda ovog otoka. Nakon par kilometara ostajemo sve otvorenih usta. S lijeve strane je proširenje uz cestu, široko nekih 5 metara i dugačko oko 100 metara, na kojem je odloženo pravo brdo smeća. U nastavku ćemo vidjeti i puno drugih depozita tog tipa. Od ovuda dolazi naslov članka. Nevjerojatno za jedan turistički otok toliko smeća uz samu cestu. Na sreću, to je bilo jedino neugodno iznenađenje. Moj prijatelj je odmah rekao da mu ne pada na pamet da ikada više posjeti Krf. Tako vjerojatno misle i mnogi drugi turisti, ali onih koji dolaze prvi puta je uvijek dovoljno da popune kapacitete otoka.
Vila u kojoj ćemo boraviti nam se je svima dopala. Terasa na kojoj smo ujutro pili kavu i u predvečer odmarali prije izlaska na večeru je bio najintrigantniji dio kuće. Na početku stepenica koje su vodile do vile se nalazi jedan bar u kojem smo se odlično zabavili. Ovdje moram iznijeti podatak da je na otoku jako puno Engleza (nekada je Krf bio njihova kolonija) i dobar dio njih je kupio nekretnine. Iz tog razloga je puno lokala engleskog tipa, namijenjenih upravo njima. Illusions bar je jedno takvo mjesto. Osoblje je englesko: mladi studenti i studentice koji vjerojatno rade za jako nisku plaću, ali imaju prilike provesti ljeto na moru. Muzika iz 70-ih i 80-ih godina, odličan štimung, ples i dobri kokteli. Velika piva 2,50 eura. Nikada ne zatvara prije 3 ujutro.
Glavna atrakcija otoka su brojne plaže. Sliče na one naše na Sjevernom Jadranu. Uvale, manje ili veće, u kojima se je s vremenom kreirala plaža. Najčešće su one šljunčane, ali smo posjetili i dvije pješčane. More je prozirno i čisto, a temperatura vode ugodna za kupanje čak u i prvim jesenskim danima (rekao bih negdje oko 25 stupnjeva). Uz to su interesantna i kulinarska iskustva. Brojna su domaća, tradicionalna jela (jedno od njih je gotovo isto kao i naša dalmatinska pašticada) koja su se meni najviše svidjela. Za ljubitelje ribe, ja ne spadam u njih, izbor je doista odličan, kako po kvaliteti, tako i po cijeni. Uz to se može naletjeti i na pokoje iznenađenje. Jedno jutro sam za doručak uzeo kapučino i kroasan. Ovaj zadnji je bio ogroman, preko 20 centimetara. Jedno večer smo pojeli nešto u sobi, pa smo u jednom restoranu uzeli samo desert. Palačinka punjena sa sladoledom je bila velika kao orada od 70 deka. Namučio sam se dok sam je pojeo. Usput, bila je jako dobra.
Jedan dan je vrijeme bilo vjetrovito i oblačno pa smo napravili i krug po unutrašnjosti otoka gdje se nalaze brojni zaseoci s manje od 100 stanovnika. Svako selo ima crkvu i trg gdje se uvijek pronađe bar jedna pristojna gostionica. Bili smo i na najvišem vrhu otoka koji doseže visinu od 906 metara. Na vrh se može doći s autom i na njemu se nalazi pravoslavna crkva. U samom dvorištu crkve je podignuta antena za telekomunikacije, visoka preko 50 metara. Tako su Grci uspjeli estetski uništiti jedno potencijalno prelijepo mjesto s kojega se pruža pogled od 360 stupnjeva na cijeli otok, ali i na susjednu Albaniju i druge Ionske otoke koji pripadaju Grčkoj. Južni dio Albanije graniči se s Grčkom i udaljen je samo 3 km od obale Krfa.
Zadnji dan smo imali dosta vremena na raspolaganju prije našeg leta koji je bio predviđen za kasno popodne. To smo iskoristili za posjet gradu koji nosi isto ime kao otok: Krf. Sličan je našim primorskim gradićima, s uskim ulicama popločenim kamenom, po kojima su razbacani bezbrojni dućani i restorani namijenjeni turistima. Iako je turistička sezona na isteku, grad je još uvijek odavao ljetnu atmosferu i uobičajenu gužvu koja se očekuje u središnjim ljetnim mjesecima. Tako je završilo jedno od naših brojnih putovanja.
Post je objavljen 01.10.2018. u 15:21 sati.