Prošli četvrtak je bilo baš krasno popodne, te smo se Laura i ja odlučili malo prošetati. Prošli smo „naše stražnje dvorište“, kako od milja zovemo park Sonsbeek i prešli u kvart Sint Maarten na piće. To ne činimo gotovo nikad, pa je Laura bila ugodno iznenađena. Hvatajuće zadnje zraka sunce na terasi i ispijajući sok od paradajza (niti to ne naručujem gotovo nikada, ali mi je došlo), primjetih da je nad nama prošao helikopter.
Nakon pića vraćamo se parkom prema doma. Opet se u zraku vidi i čuje helikopter. Obično znaju prelaziti helikopteri hitne u obližnju bolnicu, ali onda idu u drugom smjeru. Ovaj kao da kruži. Dođemo do doma. Helikopter je još uvijek u zraku. Kasnije sam zaboravio na helikopter.
Drugi dan ujutro čujem na vijestima da je u Arnhemu prethodnog dana uhićeno nekoliko osoba osumljičenih za terorizam. Specijalni timovi policije su upali na pet lokacija u Arnhemu (naravno ne u našem „bijelom i visoko obraznovnom“ kvartu) i uhitili nekoliko osoba koje su pripremale teroristički napad u Žabolandu (Jadne žabe). I tada se opet sjetim helikoptera. Aha!
Ispalo je da je Arnhem pravo gnijezdo džihadista. Glavni je osumnjičeni Hardi N. (34), porijeklom iz Iraka, koji je neko vrijeme odležao u zatvoru zbog pokušaja da otputuje na područje ISIL-a. Hardi je tvrdio da je planirao pomagati siročadi, ali mu sud nije vjerovao. Navodno je sa svojom grupom planirao napad za vrijeme velikog događaja negdje u Žabolandu. Opasnost od napada nije bila direktna, jer su još bili u fazi priprema, ali vlasti kažu da su pripreme bile u poodmakloj fazi. Osim lakog oružja, posjedovali su 100 kilograma umjetnog gnojiva, koje se vjerojatno moglo upotrijebiti kao auto-bomba, a nabavljali su još kalašnjikove i prsluke s granatama. Tajne službe su ih pratile i ovog četvrtka izvršile vrlo koordiniranu akciju. U gradu Weertu su također uhićene neke osobe povezane s grupom iz Arnhema.
Za ručak sam otišao kod mojih kebab frendova na staroj lokaciji u blizini mog bivšeg muzejskog stana. Bio je prilično dug red za kebab. Došavši na red pozdravio sam se s Xavijem i Ibrahimom, a Xavi mi je veselo dobacio: „Evo tu su na krovu Aldija jučer bili specijalci. Imali su i dron i bacili su dimnu bombu. Bilo je jako veselo.“ Na krovu Aldija... pa to je točno preko puta mog muzejskog stana! Ja sam sve to propustio. A bio sam tako blizu. U kvartu neradnika (na socijali) i izbjeglica nikad nije dosadno. Tada sam još jednom shvatio koliko je ogroman kontrast s kvartom u kojem živim zadnje i pol godine, usprkos ludom susjedu, ali to je totalno druga priča.
Danas u novinama čitam da je u baš tom stanu iznad Aldija stanovao Hardi N. Možda je i on volio kebab.
Post je objavljen 30.09.2018. u 22:47 sati.