Marketing
PLAVI SERAFIN
Misli ranjavaju. To često čine.
Ništa nova, kad rašomonski šutim.
Zamućen pogled skrenem u visine,
jer u nebo gledam kada se ljutim.
I kada je grlo vulkan gorčine,
kad žalovanjem svaki ud ukrutim,
trsim se, na sve moguće načine,
da prebolim sve ono što prešutim.
Pritisak bubri u opni tišine,
sve dok sama svijest ne ošamutim.
Ne tako davno u naslonjač sjedoh
i valjah gluposti svojstvene meni.
Rekoh što sam smišljala i što ne htjedoh,
al blijedi se obraz ne zacrveni.
U neprilici, za jezik se ujedoh
kad mi ti uputi osmjeh mileni,
i pogled koji reče: ˝Ja ti odoh,
a ti se katkada mene spomeni.
Reci mojima da ja ne padoh,
nego se vratih u svijet blaženi˝.
Ne rekoh im ništa, ne riječima,
ali oni znaju da ima Boga
i da si Mu falio med anđelima.
Na vrhu svijeta, iza grma gloga,
za plavičastim nebeskim vratima
orila se pjesma i uzvik: ˝Eto ga!˝.
Tako bih rado ispričala svima
da nazreh osmijeh samoga Boga
i blaženost u Njegovim očima
kad je ugledao ljubimca svoga.
Još uvijek šutim i to me brine
jer što ne rekoh, u mislima žulja.
Smrknutog lica gledam u visine
u kojima vječno gori žarulja…
to Božje sunce nebeske doline,
gdje vlati šušte ko zvuci orgulja,
a lahor njiše valove bjeline…
tamo se pobožna duša odšulja
i šapće podno lijeve uzvisine:
Lijepo ti stoji anđelska košulja.
Post je objavljen 30.09.2018. u 01:36 sati.