U Zagrebu se održa izborni sabor zajednice branitelja HDZ a, što god to bilo, i značilo.
Uvodni govor je održao anemični dezerter, koji je baš u vrijeme rata ima užasno jaki napadaj anemije, pa mu mater nije dala da ide branit zemlju.
Inače kad sam ja bio u ratu tamo gdje sam ja bio, a bio sam u rovovima bilo je više Srba nego HDZ ovaca, ili pripadnika bilo koje druge stranke, Hrvatsku su barem koliko sam ja uspio zapazit branili ljudi koji nisu imali nikakve partijske knjižice niti ih je to zanimalo, rijetkost su bili i oni iz boljih gradskih četvrti, uglavnom je ekipa bila iz radničkih predgrađa, sinovi onih koji nisu bili na listama za dodjelu društvenih stanova, nego su u predgrađima na crno gradili kuće, onih koje je neimaština iz sela u dalmatinskoj zagori poslala i gradove da se mukotrpno izbore za bolju budućnost.
Oni koji su bili iz boljih socijalističkih obitelji, ako su i bili mobilizirani, završili su u nekakvoj logistici, daleko od bojišta, i paradirali u novim uniformama po gradu glumeć narodne heroje.
Najbliže što su takvi došli ratu je bilo kad su poslije Oluje otišli zeru pljačkat i palit kuće mrskog neprijatelja, kako bi se mogli Slikat onako s automatom i kućom koja gori u pozadini, već onda su znali koja je vridnost selfija.
Mili Bože čuda velikoga
Što se zgodi u Zagrebu gradu
Udario limun aga
Na vojvodu Milorada
Kreno Mile sa Gornjega grada
U stopu ga Milošević Bora prati
Kad odjednom velikoga evo jada
Limunom ga napali Hrvati
Zove Mile nadvojvodu Vučka
Dragi Vučko de tenkove pali
Zadesi me sad sudbina mučka
Limunom me ustaše napali
Danas je inače mjesečnica, ilitiga dva miseca od kada smo se odlučili na promjenu načina života, meni se čini da je to bilo ima deset godina, reducirali smo ugljikohidrate u prehrani, šta znači da ne jedemo kruhove, tjestenine, šećere, kolače, bureke, i slične stvari, osim jedan put tjedno, i da smo pojačali tjelesnu aktivnost, na način da hodamo, umjesto da gledamo televiziju.
Sada dva mjeseca kasnije ja imam minimalno petnaest kila manje, sve sam ocijedio, osim ratne razerve, u vidu masnih naslaga u predjelu stomaka, ali i to se pomalo topi, sad će ići malo sporije, jedno kilo tjedno, ako se zadržim na prosječno desetak kilometara dnevno. a možda i više jer mi je prosjek veći od toga.
Inače osjećam se odlično, kondicija mi je na zavidnom nivou, napadaje gladi nemam već dulje vrijeme, od hrane mi ništa posebno ne nedostaje, kondicija mi je na zavidnom nivou, i nemam nikakvih tegoba koje sam inače imao, a vezanih za povišeni krvni tlak.
Cilj mi je barem u ovoj fazi skinuti još 8 kg, ali mi se ne žuri, nego jednostavno bolje funkcioniram kad si zadam neki cilj.
O onome profesoru tjelesnog šta je jeba četrnaestogodišnjakinju niko više ništa ne govori, ovo je zemlja u kojoj je strašno i skandalozno kad trulog korumpiranog političara neko potegne limunom, koga briga što profesori jebu djecu, ako triba mogu im i mater jebat.
Post je objavljen 29.09.2018. u 21:58 sati.