Marketing
ULAZAK KROZ POGLED
Nikad se ničega nisam bojala…
tko ništa ne osjeća, ne zna za strah.
Bijah bezbrižna, zadovoljna sobom…
kroz život sporo, al sigurno gurah.
Nije izmišljena takva grozota,
nepodopština, koja bi me dotakla.
Ni slabašna spletka ili urota,
jer jakom sam voljom takve odmakla.
Jednu je večer nerv dobio boju,
kada zalutah u ulicu tvoju,
i prosuo šarolikost oćuta
kroz šavove neprobojnih veduta.
Neznalica! Nisam se zaštitila
od drhtaja koje si izazvao,
kad si u relativno toploj noći,
pred mene stao, ime mi zazvao.
Na vjetrometini burnoga čuvstva,
u naletu ljubavi i zanosa
izgurana sam iz snažnoga jastva
na put bez odluka i ponosa.
Tamo, duboko, gdje sam bila jaka,
nepokolebljiva, iza kapaka…
nije me bilo! Nigdje iste žene!
Ti si bio ja. Sve unutar mene.
U mome tijelu bio si suvišan.
I dragocjen. Sve u istom času.
Bio si oblik za moju prazninu
i nježni odjek promuklome glasu.
Bio si razlog bijega iz snova,
podražaj mislima i nadahnuće.
Poljupce si nizao, a ja slova,
da ovjekovječim slatko ganuće.
Ispunjena čudom, radošću, tobom…
sretna sam. Nosim te svuda sa sobom.
A moja duša (koja je u tebi)
šapće da se u me vratila ne bi.
Post je objavljen 26.09.2018. u 23:08 sati.