(Možda je istina da nemam dušu).
Doći će danas. Želi me vidjeti.
Ne ponosim se sobom. Srdačna sam
kad izrazi želju da me posjeti.
Stid me. Veselo ću ga pozdraviti,
zamoliti da sjedne pored mene,
i dugo ću bezuspješno kresati
ne bi li frcnula iskra sred zjene.
Smiješit ću se. Bar to nije problem.
Neće slutiti kenjkavi lunatik
da smrtno sam ozbiljna, a grčenje
koje se pred njim događa, da je tik.
Svaka će sekunda biti ko vječnost,
svaka minuta mrmor prijegora,
a puni sat bit će izravni udar
na nerve, na nestabilnost razbora.
Nekoliko stoljeća razglabat ću
o temama koje imbecilu gode.
Smišljam strategiju. Pričam li sporo,
možda mu dosadim i brzo ode.
Kako god, morat ću ga otpraviti
prije no što mi se programi sruše.
To se događa kada se pregrijem.
(Možda je istina da sam bez duše).