Marketing
Čovjek i pas
Često prolaze ispod našeg balkona. On, čovjek i njegov vjerni pratitelj, pas. Gotovo svako jutro navrate u kafić u neposrednoj blizini našeg solitera, čovjek vjerojatno popije kavu, pas vodu, a onda se upute na put.
Dugo nismo znali kamo to idu polaganim, staračkim koracima. Vremenom smo otkrili da stanuje u kvartu gotovo na drugom kraju grada. Zašto dolazi u naš kvart, ne znamo. Nije nas ni briga.
Neki dan, šetajući parkom, sreli smo ih.
„Koliko je star pas?“, pitam.
„Dvanaest godina!“, odgovori čovjek.
Pas se stalno okretao i pogledavao nas. Pri tome je koračao cik-cak. Kao što i sam idem često tako, pa sam već razmišljao da na leđima jakne napišem: „Nisam pijan nego star!“
„Bubika, ne okreći se stalno“, reče čovjek, „jako je znatiželjna“, dodaje.
Tako smo saznali ime psa i da smo trebali pitati koliko je 'stara' a ne koliko je 'star'.
Pozdravismo se i nastavismo šetnju našim staračkim hodom, koji je ipak bio nešto brži pa je par uskoro ostao iza nas.
„Podsjećaju me na pjesmu Zvonimira Baloga koju je uglazbio Arsen Dedić“, rekoh supruzi pa u mislima počeh slagati post u čast ovog vremešnog para koji sporim korakom prolaze kroz ovu 'dolinu suza' što se životom zove idući svom kraju.
Evo te pjesme s albuma „Čovjek kao ja“.
Čovjek i pas
Odavno mi je poznata ta pjesma koju je Arsen maestralno uglazbio. Često sam u mislima stvarao sliku to dvoje bića sa ruba društva.
Konačno sam ih vidio u živo.
Post je objavljen 24.09.2018. u 10:58 sati.