Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/athropa

Marketing

Jučer

Slobodni pad je uvijek blizu. Osjećam tu tanku granicu po kojoj hodam. Ali nije me strah dok gledam u provaliju.
Uvijek dolazi s jeseni. Kako dani postaju kraći, a noći beskrajne.
Negdje s prvim jesenskim maglama. Negdje kad sunce izgubi svoj blistavi sjaj.

Budim se umornija nego inače, pijem terapiju, pušim cigaretu i nastavljam spavati.
Sanjam gluposti, po običaju. Prošlo je puno godina otkad su me noćne more prestale dirati.
Prihvatila sam ih. Samo neka zaspim, pa makar sanjala grozote.

U najboljem slučaju imam nekoliko sati crnila, i to mi odgovara.
Jedna kava nije dovoljna da me razbudi. Jučer sam po rasporedu imala 8 sati u komadu.
Popila sam 10 kava za to vrijeme. Samo da se ubacim u radni mod.

Dozvoljavam si malu dozu samodestrukcije. Tek toliko da si kupim malo mira.
Znam da neću više moći tako dugo. Ipak, još mogu.
Imam metabolizam koji svašta trpi. I cigarete i kavu i nesanicu.

Nakon odrađenih 8 sati jučer, dovoljno sam jaka da idućih 4 sata istovarujem kukuruz.
Život na selu ima svojih čari. Zapravo volim te radne akcije.
Ima nešto u osjećaju da si nešto stvorio svojim rukama.

Na kraju opet ne mogu zaspati. Noć svašta šapuće. Ne vjerujem noći.
Ipak, ove sezone se dobro držim. Možda je Voljeni zaslužan.
Dovoljno je samo da me zagrli. Odmaknem se onda od ruba. Smiješim se provaliji. Ne danas.

Post je objavljen 22.09.2018. u 10:56 sati.