Marketing
suzama l'epim tapete vol.1020
...put je krenuo obećavajuće...
Nije bilo prevruće, autoput je bio više manje prohodan i mi smo jurili u susret moru.
...A onda smo ušli u Malu Kapelu...
Naime, Einy je kao mali imao napade klaustrofobije ili čega već u vožnji autom.
Znam da mu nije bilo lako ali nisam baš u to vrijeme bila nešto naročito uravnotežena i to me izluđivalo do granica ludila.
Naime kad ga uhvati, jadničak krene tako hiperventilirati i dahtati da se cijeli auto trese.
Koma.
S vremenom se riješio tog ogromnog straha koji ga je gušio i tih epizoda više nije bilo.
Do Male Kapele.
Ja sam, kao i većinu puta unazad nekog vremena, u vožnji slušala predavanje i nisam odmah primjetila šta se dešava.
Einy je počeo dahtati sve u 16 šetkati se po stražnjoj klupi amo vamo sve dok nije došao glavicom sa moje lijeve strane i vlažnom me njuškicom teško dišući gurkao.
Tad sam shvatila.
ne znam zašto, možda zbog naglog gubitka sunca, naglog nastupa umjetnih svjetala u tunelu koja su velikom brzinom prolazila pored auta, Einy se zahuktao.
Stali smo na prvom stajalištu nakon tunela da se malo smiri.
Bilo je ok dok smo bili vani ali čim bi ušao u auto, opet isto.
I bez tunela.
Put se, pretpostavljate, odužio....
No kad smo napokon stigli...ne zna se tko je bio sretniji od nas dvoje...
Nakon iskrcaja i vožnje u liftu koja nam kasnije i nije bila baš najmilila, nas smo troje krenuli u šetnju.
Einy je bio presretan...
Prolazili smo kroz koridor pun tinejdžera koji su mu se divili i dragali ga, a on je u svom elementu prilazio jednom pa drugom sa lajnom u ustima plešući svoj "vidi me vidi me ja sam lipicaner" ples...
Došli smo na nekakvu ledinu.
Ja sam se zapričala i malo su mi, što od puta ili od umora ili čiste nepažnje zbog opuštene atmosfere, senzori za druge pse jednostavno zakazali...
U djeliću sekunde začuo se lavež a Einy je u još kraćem vremenu, nakostrješivši se zaletio se ka izvoru laveža i režanja.
Ja sam, prekidajući se u pola rečenice, dala u divljački trk.
"Einy, NAZAD!" derala sam se.
Iza psa koji je lajao iz petnih žila sjedila su dva Splićana mojih godina.
Nisu se makli s mjesta, samo su me u čudu gledali kako mašem rukama i kreštim ako kakav ranjeni nezgrapni noj.
Ugledala sam još jednog psa koji se pridružio lavežu prvog.
Einy je i dalje uzvraćao istom mjerom dok sam ga zgrabila za ogrlicu.
Dvojac me i dalje sa zanimanjem lijeno gledao ne pomaknuvši se dok jedan od njih dvojice nije napokon bey imalo uybu]enja ispod glasa tiho rekao "obe su kuje"
Kao prekinuta iz nekog teškog sna, stala sam, spustila ruke i ponovila upitno "kuje?"
"ae" glasio je odgovor.
"Pa čemu onda..?"
Pogledala sam pse.
Lajavica je nezainteresirano šetala praveći se da Einya uopće ne vidi, dok je druga ležala na leđima...
A Einy?
Einy je temeljito i požudno lizao tu koja je ležala na leđima.
Svi smo stali i šutke gledali.
Einy se stvarno uživio nije me uopće obadavao šta bi Dalmoši rekli.
Nakon par minuta njegovog oralnog uživanja, došla sam do njega i odvukla ga za ogrlicu.
Pogled mu je bio staklen a slina curila.
"Ok, dosta si lizao blizao" rekla sam mu ispod glasa.
Pozdravili smo ekipu i krenuli istim putem nazad.
Ok...Einy je definitivno prekinuo sušu bez sexa u našoj obitelji...o da i oralni se sex računa
..pile malo mamino...
Post je objavljen 21.09.2018. u 19:26 sati.