Marketing
PLANETA ZEMLJA
slika: digital artist
Pred mojim otvorenim očima u svijesti ili nekakvom dalekom sjećanju vidim planetu Zemlju, ogromnu užarenu loptu neprepoznatljivog oblika koja se uobličuje u okrugao vatren komad užarene lave. Nijemo promatram njene promjene u pojedinim vremenskim eonskim razdobljima i gledam nastanak zemaljskih vrsta života sve do nastanka čovjeka u različitim zemaljskim okruženjima, njegovog postepenog razvoja, uspona i padova. Užas! Čovjek je nastao križanjem životinjskih vrsta. Zašto to osjećam, čujem i vidim kao užas? Ja vidim svoja čula, vidim kako se rodila i odrasla prva divlja žena. Odrasla je uz stado ovaca, bila je plavokosa, vidim njen susret sa jedinkom svoje vrste, njihovim prvim prestrašenim susretom, dodirom, uspostavljanjem komunikacije.
Gledam kroz to vrijeme zemaljski i kozmički razvoj ljudskog roda, propast ljudskih civilizacija i vidim povremene kataklizmičke propasti planeta. Vidim da je ponovno došlo takvo vrijeme kada bi malobrojna ljudska rasa, koja bi ostala, trebala opet krenuti iz početka.
Suze nijemog bola i tuge zaustavljaju moj uvid u viziju date spoznaje. „Vjeruješ li sad?“ - dolazi pitanje. Vidjela sam, ne preostaje mi drugo, nego da vjerujem, ljutito mislima uzvraćam. „Želiš li vidjeti ostatak?“ - dolazi pitanje. Zastajem na trenutak i ne znam što mi se to događa i što da odgovorim na postavljeno pitanje. Kome to odgovaram?
Negdje u dubini svoje svijesti pronalazim riječ radoznalost. Gotovo se gorko osmjehujem, dok nevoljno prihvaćam da sudjelujem. Mislim, nastavit će se odvijati film sjećanja kao i maloprije, ali ništa od toga. Osjećam se prevarenom. Vizija se odvija u drugom smjeru. Kako da je nazovem: znanje koje teče samo od sebe, spoznaja što mi je za činit?. Nazvat ću je: informacije koje slijede misao. Otkud dolaze iz mene ili izvan mene? Ne znam, nemam pojma i nije me briga, tako bih rado odgovorila i usput zamolila, da me nitko ništa ne pita. Kao da me ima tko šta pitati o tome. Koliko ljudi uopće ima spoznaju o ovim informacijama, mogu li se nabrojati na prste jedne ili obadvije ruke? O, Bože, kakav si to teret stavio na moja pleća?
U to vrijeme ne bih ni u mukama priznala što mi se događa, a ne bih znala ni objasniti i kad bih htjela. Ne znam i gotovo. Moj život i spoznaja o njemu okrenuo se naopako. Vidim ljudsku dušu, osjećam njezine boli, plačem gorkim suzama straha za životom svoje djece koju sam donijela u ovaj okrutni svijet. Nije više ni malo važno to što sam ja živjela. To nije ni zrno pijeska od onoga što je proživjela ljudska duša.
O, Bože, ja vidim svoju i ljudsku dušu.
http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Post je objavljen 19.09.2018. u 10:05 sati.