Krenem u susret razuzdanoj ekipi,
jer oduvijek me privlače slavlja i smijeh,
ali ratoborna duša od bijesa zakipi,
kao da bih učinila strašno veliki grijeh.
Potrčala bih među ljude, grlila ih redom,
učila ih spontanosti, život im uljepšala,
ali ne može se tijelo rastati s tom bijedom…
duša bi radije sjela i tužno zaplakala.
Nasmijala bih se svijetu, iskreno, sretno,
ali duša ne da oduška, ne ulaže trud.
Razdražuje me njezino osjećanje sjetno,
i sve što sam poželjela, sve je uzalud.