Čovjek koji se budi ponekad ima teškoće u razlikovanju vodstva, odnosno svojih unutarnjih glasova i nije siguran da li dolaze od višeg ja, od malog ja, od velova emocionalnih prosudbi koji prekrivaju srce, od drugih entiteta, koji nas manipuliraju i sl.
Neki kanaliziraju druge entitete i njihove savjete prihvaćaju kao vodstvo.
Nema ništa loše u kanaliziranju, no treba biti svjestan toga bez vezivanja.
Postoji bezbroj suptilnih entiteta.
Privlačimo samo one koje su na sličnoj frekvenciji kao mi i to može biti korisno, kao što je korisno kada komuniciramo sa prijateljem, koji nam je sličan i pokaže nam drugačiju perspektivu istoga, što je vrijedno.
No, ako se trenutno nalazimo u nekoj nižoj vibraciji privlačimo i takve entitete.
Nije rijetko da se niži entiteti predstavljaju kao neka uzvišena bića i mi ih i sami takvim kreiramo, dodatno, uz stav, da mi sami nismo još dovoljno razvijeni.
Tada takve osobe za svaki korak moraju pitati za vodstvo taj entitet, jer je on kao razvijeniji od nas.
Pri tome negiramo našu cjelovitost i jedinstvo.
To je slično kao kada supruga čeka da joj suprug kaže što treba činiti, zato što on ima više samopouzdanja od nje. Ona pri tome zanemaruje suptilne glasove svoje cjelovitosti. Ovisna je o suprugu.
Svatko od nas je cjeloviti izraz nekog božjeg aspekta, koji se kroz nas izražava i ako se vežemo na druge u materijalnom ili suptilnom svijetu, nećemo se moći u potpunosti autentično izraziti.
Ja sam davno prije mislila, da ako jednom budem tako kanalizrala, kako će to značiti kako sam duhovno naprednija, no sada znam to je bila moja zabluda.
Kanaliziranje ima svoju višu svrhu, samo ako to u nama probudi naš viši aspekt, koji vodi ucjelovljenju.
Kako E. Tolle kaže, ako je to neka zanimljiva informacija, koja hrani naš mentalni sklop, što s njom dalje ?
Tada je ta informacija u rangu sa osjećajem kao da pročitamo neki interesantan SF roman.
Od vanzemaljca doznamo npr. njihov način života i nove oblike maštovitosti kreacije.
No ako se samo zadržimo na nivou fascinacije drugačijim oblikom i pričom, to se ne razlikuje od divljenja nekom novom obliku ljudske kreacije npr. nekom letećem autu .
Što se duhovnih vodiča tiče njihova svrha je da kao prividno odvojeni entiteti pomažu u igri buđenja, dok je osoba u iluziji sna.
DAKLE DUHOVNI VODIČI NAS VODE SAMO ZA VRIJEME ILUZORNOG DUALNOG SNA .
Iluzija sna dijeli iskustvo u tri odvojena nivoa, fizički nivo, nivo duše i nivo spirita i na svakom nivou postoje entiteti kao vodiči.
Kada se osoba probudi, nije joj potrebno više vodstvo duhovnog vodiča. Nestaje umjetna podjela između tijela, duše i duha.
Tada smo jedno sa svime i naša individualnost, koja boravi u igri kreacije je ucijeljena.
Božja volja i volja naše individualnosti su jedno .
Ona i dalje može komunicirati sa bićima tih raznih nivoa, no pri tome to čini iz ugla cjelovitosti i iz centriranosti u svojoj esenciji.
Ona sama zna da je istovremeno i jednota i to mnoštvo.
Tako ti entiteti više nisu odvojeni, nego dio nje ili njeni pojedini aspekti.
Dakle, probuđena osoba npr. komunicira sa anđelom iz razloga što joj on može u trenutku osvijestiti neki njen aspekt.
Osoba je svjesna da je ona jedna jedina i da se izražava kao mnoštvo .Njena okolina je ona sama, jer je ona svjesnost koja je superponirana na cijeli kozmos.
Ona kroz drugi entitet ne traži vodstvo, jer ono se u svakom trenu spontano izražava pošto je osoba probuđena jednota.
Drugi entitet ima svoju individualnost i to pridonosi mnoštvu i bogatstvu božanske kreacije.
Vodstvo dolazi iz najviše božanske esencije, koja prožima sve.
Kanaliziranje znači da smo svoja tijela, fizičko i suptilna posudili nekom drugom entitetu, koji govori kroz nas.
Naša individualnost miruje i druga se izražava kroz nas.
Publika je fascinirana kad neki viši spirit npr. uzašli majstor govori kroz osobu.
Proanalizirajmo ovo !
Ako naša fizička stanica, mentalno i emocionalno tijelo mogu podnijeti tu višu frekvenciju uzašlog majstora, to znači da smo i sami na toj frekvenciji, odnosno da nam je dostupan isti nivo i uvidi s tog nivoa.
Zašto onda igramo tu igru ustupanja svog kanala ?
Da li zato to ne vjerujemo sebi i smatramo kako još nismo dovoljno razvijeni ili nešto slično ?
Dakle, iste uvide možemo imati i sami kao neki tzv. napredniji entiteti, koji dolaze iz iluzorno odvojenih nivoa npr nivoa spirita.
Zašto onda ne izražavati svoju cjelovitost i mudrost, bez potrebe za kanaliziranjem ?
Time što u sebi držimo program „ Još nisam dovoljno razvijen i treba mi linearno vrijeme da postanem razvijen „ , smanjili smo i svoju frekvenciju i time otvaramo vrata nižim entitetima, da se predstavljaju onako ako bi mi željeli / kao uzvišeniji / .
Ta shizofrena podjela nam možda daje osjećaj kako smo vredniji i duhovniji, jer smo odabrani da kanaliziramo uzvišene entitete.
No time smo degradirali našu prirođenu božansku cjelovitost, koja nam je uvijek dostupna i bez linearnog vremena i iluzije duhovnog razvoja u vremenu
Tolle kaže kako mnoga kanaliziranja sadrže lijepe općenite uzvišene uvide, no te iste uvide mi već imamo. Više vjerujemo drugima nego sebi.
Ako smo svjesni svoje cjelovitosti, možemo i igrati igru kanaliziranja, jer smo tako i onako svi jedno, no ako postajemo ovisni o tome i to nam postaje sredstvo za duhovno napredovanje, postoji opasnost da se uhvatimo u zamku i ne čujemo vlastito vodstvo, koje je s božanskog izvora namijenjeno u tom trenu samo nama.
To je poput razlike da sami uživamo u jedenju jabuke ili da nam netko drugi priča tome kako je to divno.
Dok su ljudi slijepci ili uspavani, dobro im dođu duhovni vodiči u koje imaju povjerenje i predaju se njihovom vodstvu. No s buđenjem osoba sve bolje vidi i zna sama hodati, bez privida pomoći.
Uspavanim ljudima se teško predati direktno božanskom izvoru, koji nema oblika sadržaja ili značenja ili ikakvih referentnih točaka.
Zato on zamišlja dimenzije ili postupne korake, na kojima mu pomažu entiteti i duhovni vodiči, koji sami imaju neki oblik.
Tako se lakše postupno predaju sve višim frekvencijama, preko duhovnih vodiča raznih nivoa i tako traje u linearnom vremenu igra buđenja.
Dakle, sada smo vidjeli glavni razlog zašto postoje duhovni vodiči, koji su kao posrednici u našim postupnim koracima buđenja.
STRAH OD TRENUTNOG POTPUNOG PREPUŠTANJA NAJVIŠOJ FREKVENCIJI I NAŠOJ BESKONAČNOJ PRIRODI, KREIRA ODVOJENE DIMENZIJE I POTREBU ZA DUHOVNIM VODIČIMA RAZNIH FREKVENCIJA KAKO BI POSTUPNO DUHOVNO EVOLUIRALI.
TAKO NASTAJE I ILUZIJA DIMENZIJA ILI POJEDINIH NIVOA SA PRIPADAJUĆIM VODIČIMA.
Svrha svega ovoga je da se zapitamo :"Mogu li se sada bezuvjetno predati božanskom vodstvu koje je bez granica, bez programa i bez oblika, vremena i prostora ? "
Nekada se više ja smatra vodičem, što je slično odvojenom entitetu, jer se doživljava odvojeno.
Najčešće se i dobiva vodstvo s tog nivoa sebe.U početku je to dualno zamišljeni odnos.
Nekada ljudi taj dio sebe nazovu drugim imenom i vjeruju da je to neko drugo duhovno napredno biće.
Kršćanstvo se vezuje za arhetip Isusa kao jedne od božanskih individualnosti, Tako se pobrka osobnost Isusa od tzv kristove svjesnosti kao jedne od razina svjesnosti.Mnogi se predugo vežu za Isusovo vodstvo kao osobe kakvu opisuje crkva, a da istodobno u sebi ne prepoznaju kristovu svjesnost.Ne čuju direktno vodstvo svoje cjelovitosti.
Ljudi odgađaju svoju evoluciju, ako ih predugo vode drugi entiteti i ako se boje direktno prepustiti božanskoj beskonačnosti bez oblika.
U redu je pomoć naprednog duhovnog entiteta kao dobrog prijatelja, no ne smije se pri tome zanemariti veza naše individualnosti sa cjelovitosti.
To je kao da stalno pitamo za vodstvo i slušamo svog šefa, koji je divna i napredna osoba i pri tome zanemarujemo svoju inspiraciju koja dolazi kroz naše vlastito srce.
KADA BORAVIMO U POLJU CJELOVITOSTI, NEVEZANI ZA OSOBNE DUHOVNE VODIČE I DIMENZIJE, ONDA ZNAČI DA SMO POTPUNO USKLAĐENI SA CJELINOM I TADA SVI KREIRANI ENTITETI I BIĆA MOGU BITI NAŠI VODIČI TRENUTKA.
Lijepa ruža na putu....gruba psovka prolaznika.....anđeo ljubavi.....duša ovisnika koja luta u vlastitom prokletstvu.
Svi nose poruku i motivaciju, jer svi smo istovremeno jedno, no nismo ovisni. Slobodni!
Ono što se češće zapitam u zadnje vrijeme je koliku moć i pažnju dajem nekim iluzornim sadržajima matrixa ili starim ponavljajućim programima.
KOLIKO OZBILJNO VJERUJEM U NJIH ILI KOLIKO SAM OVISNA O NJIMA ? JE LI OVO STVARNO ? Konstatiram da nije i povučem, odvežem, svoju energiju i pažnju od toga.
/Uzmimo da vas neka osoba hoće "upecati " sa svojom pričom o tome kako je žrtva i pri tome traži vašu energiju i pažnju i savjet . Svi refleksno želimo pomoći i uključimo se s ozbiljnosti u spašavanje žrtve. Kada to prepoznamo duboki udah i vraćanje energije u svoj centar. Osoba i dalje priča, no vi niste upleteni u matrix igre, nego pažljivo slušate iz svoje esencije. Tada zaista i čujete osobu. Sadržaj njene priče je sekundaran i niste se vezali za njega. Iz esencije i iz najviše božanske mudrosti eventualno kažete nešto ako dođe ili šutite. To je najveći poklon koji možete dati drugoj osobi a vi sami nećete boraviti nesvjesno u drami problema. Iz vašeg mira i božanskog izvora dolazi najbolje rješenje problema i tako osobi dajete priliku da i ona počne rezonirati iz svoje cjelovitosti gdje leži iscjeljenje i rješenje problema Vi boravite i komunicirate sa stvarnim "dijelom "osobe u jedinstvu, sa njenim živim i realnim "dijelom " i niste skrenuli u iluzornu priču koju osoba trenutno emitira na površini.
/
Jedinstveno cjelovito polje u sebi sve sadrži: prividno odvojeno polje sna. polje buđenja, polje namjere, gdje s namjerom trenutno manifestiramo i polje svjesnosti bez oblika koja sve prožima.
Sve što je u tom polju može biti naš vodič ili skretničar.
Inspiracija koja dolazi iz same čiste svjesnosti je najviše vodstvo i mi ga automatski slijedimo.
Ona se nalazi u našoj unutrašnjosti u jedinstvu naše individualnosti sa svime /vlastito cjelovito ja /
ili u esenciji nekog suptilnog nevidljivog bića / npr. anđeo ljubavi/
ili u esenciji prividno odvojenih vanjskih objekata ili osoba. /Lijepa ruža na putu ili esencija osobe koja može na van istovremeno emitirati scenarijo iluzije ili sama biti u svojoj cjelovitosti s esencijom/.
Vodiči su nam također i oni koji su u iluzornoj frekvenciji dualizma !
U tom slučaju ih možemo nazvati skretničarima.
Kada se npr susretnemo s grubom psovkom prolaznika i počinjemo ulaziti u konflikt, to nam je signal kako nismo centrirani u svojoj esenciji.
To je alarm koji kaže VRATI SE SEBI, TO NIJE PUT KOJIM TREBAŠ NASTAVITI !. znači da nam je ta osoba u tom trenu bila vodič, koji nas je podsjetio kako smo se zaigrali u igri iluzije i počeli je shvaćati ozbiljno.
Isto tako se možemo susresti sa suptilnim nevidljivim entitetom, koji ima svoju iluzornu priču. To može npr biti duša ovisnika koja luta u vlastitom prokletstvu., npr duša narkomana, samoubica ili bilo koja duša koja i dalje živi svoju malu odvojenu priču bez povezanosti sa božanskom esencijom i izvorom.
Neki ljudi vide takve prikaze ili su ih svjesni na druge načine.
Poruka je ista kao kada se susretnemo sa vanjskom i vidljivom prikazom. VRATI SE SEBI, TO NIJE PUT KOJIM TREBAŠ NASTAVITI !
KOJI DIO MENE JE PRIVUKAO OVU NESRETNU DUŠU ILI DUHA ?
Uđem dublje u sebe i prepoznam trenutno vodstvo ili poruku skretničara.
Ukoliko nismo svjesni da smo u komunikaciji s nevidljivim entitetom, neke signale ćemo sigurno osvijestiti. Možda ćemo se osjećati loše i to pripisati sebi ili nećem drugom. Tada je bitno obratiti pažnju na te signale i nije presudno bitno da znamo od kuda oni potiću. I postupak je opet isti. Koristimo dar tog skretničara da se vratimo u svoje realno, živo ja.
Oko nas je većina ljudi koji su u snu i to iziskuje stalnu prisutnost i osluškivanje.
Ne smijemo se dovesti u situaciju da igre sna prosuđujemo kao nepoželjne, manje vrijedne i sl. One su dio cjelovite igre kreacije.
Ukoliko procjenjujemo esenciju osobe kao vredniju borimo se protiv iluzije, mi time jačamo iluziju. Iz tog razloga ćemo više privlačiti situacije koje nisu autentične.
KADA GOD JEDAN POLARITET ISKUSTVA VIŠE VREDNUJEMO STVARAMO DODATNU SEPARACIJU !
Kada smo centrirani u božanskoj esenciji i cjelovitosti, onda sve jednako prihvaćamo. Ne osuđujemo one koji su na frekvenciji nekih iluzornih negativnih emocija i ne bježimo od njih. Oni su nam vrijedan dar da provjerimo našu centriranost.
Prosuđivanje i davanje veće važnosti nečemu, stvara disbalans i miče nas iz naše centriranosti.
Netko se može zapitati: „Kako to, toliko radim na sebi, a imam sve više neugodnih iskustava ? „
Jedan od odgovora je onaj koji već znamo, da iz podsvijesti izlazi sve više potisnutih sadržaja, kako bi ih osvijestili, otpustili, odnosno integrirali.
Novi uvid je: Što više vrednujemo pozitivno od negativnog, time automatski naglašavamo to negativno, koje je tada češće izraženo.
Iskustvo cjelovitosti dobiva na ljestvici prosudbi višu ocjenu, a stanje sna i niže frekvencije negativnu ocjenu.
Ono od čega bježimo ili protiv čega se borimo raste.
Pozitivno i negativno treba biti u balansu, kako bi se integrirali.
DAKLE KADA SMO CENTRIRANI U ESENCIJI I JEDNOTI, ONDA SMO INSPIRIRANI JEDNOM BOŽANSKOM VOLJOM, KOJU PREPOZNAJEMO KAO INSPIRATIVNI POTICAJ IZNUTRA ILI IZVANA.
TO JE BOŽANSKO VODSTVO NAŠE CJELOVITOSTI.
VODSTVO DOLAZI I IZ PODRUČJA ILUZIJE ODVOJENOSTI NA NAČIN DA NAS PODSJETI KAKO JE TO ILUZIJA I DA SE TREBAMO VRATITI U CENTAR I REALNO JEDINSTVO.
SAN DUALNOSTI IMA SVOJU SVRHU .
To je kao božansko maštanje, gdje ono ispituje razne mogućnosti.Zamišlja neku priču, koja je prividno odvojena od cjeline. Pri tome uvodi obrnuto ogledalo, koje reflektira njega kao obrnutog i tako nastaje dualizam.
Kroz ono što nije ispituje se što jeste.
Ne podcjenjujmo ovo iskustvo zamišljanja ili iluzije.
Kada nismo ovisni ili identificirani s njim, to je prekrasan instrument.
Post je objavljen 17.09.2018. u 12:54 sati.