DANAS GORE, SUTRA NA ULICI
Hrvatska vidovnjakinja Vera Čudina u tekstu objavljenom 15. rujna na internet portalu Jutarnjeg lista, na vrlo orginalan način piše o radu novinara na državnoj televiziji. Prenosim dio teksta ( radi se o tekstu u kome vidovnjakinja piše o Dragi Čosiću) koji smatram vrlo zanimljivim.
"A što se iza kulisa kolektiva javne televizije skriva i pokriva trebali bi pitati djelatnike koji su otišli s dužnosti, sporazumnim, izvanrednim ili redovnim otkazom. Nitko ne odlazi sam ako mu je u 'kući' u kojoj zarađuje za kruh dobro. Ovdje se sloboda govora osuđuje na 'smrt'. Cenzura na cenzuru nikako ne bi smjela biti u prostoru javne televizije, jer time narodne mase ne dobivaju informacije od pomoći. Ljudi koji su pristali raditi pod takvim uvjetima sami sebe opravdavaju, jer oni samo vode program, čitaju sa blesimetra (rijetki iz vlastite glave, i to ako), pa njihova savjest ostaje čista. Posao koji odrađuju, zna se zašto odrađuju.
Savjest je u današnje vrijeme očito precijenjen pojam pa tko je potisne u duboki podrum, blago njemu. Taj će uvijek biti zaposlen. Samo se treba kloniti privrednog kriminala ili paziti da te ne uhvate u tom nečasnom djelu. Ali, mi živimo po principu, ako te ne uhvate, uputi i mene kako da to učinim. Onima koji rade tako težak posao kao što je javna televizija, gdje sami sebi moraju obuzdavati jezik, nikada ne treba biti zavidan na visokim primanjima ili slavi. Njih bi ustvari trebalo žaliti. Jer u ljudskoj prirodi je sloboda govora. Čast iznimkama koji na neki drsko mudar način izvode verbalne akrobacije, pa narodne mase mogu iščitati poruku u boci. Ali, rad na javnoj televiziji uvijek je rubno područje. Danas gore, sutra na ulici. No, čovjek se navikne i na logor, zaljubi u svom otmičara, prema čemu je rad na javnoj televiziji mali macchiato s puno pjene. Pa se prestanimo svi zajedno pjeniti što plaćamo razne pristojbe da bi HRT i njegovi djelatnici živjeli. Prigovor na program riješit ćemo daljinskim upravljačem."
Post je objavljen 16.09.2018. u 23:51 sati.