Marketing
UZEH TI UZE
Zavirio si pod koprenu muke
dok puzala sam tunelom očaja.
S poda vidjeh prividnu dobrotu,
ljepotu (za me nepoznatog sjaja)
i povjerovah bajnoj iluziji
da Bog mi te poslao sa Sinaja.
Ruke si širio, poput anđela,
i bacih se u sigurnost skloništa.
Tada nisam mogla ni naslutiti
da zanosne staze bit će klizišta
i da od deset Božjih zapovjedi
nisi naučio ama baš ništa.
Suludom čežnjom nadahnuh ti ego,
oslijepjeh - i ponos si mi ukrao;
ugrijao me žarom s lomače,
a tada me vatri i vragu dao.
Zaveo si moje naivno srce,
a zatim ga lažima zatrpao.
Htjedoh se vratiti kartonskom logu
i biti prosjakinja u cjelini,
jer nemir miruje u crnom mraku,
jer ne-razum gladuje u tišini.
Jer, imun si na klice, i na ljubav,
kad cijeli život ruješ po prašini.
No, ni to ti nije bilo po volji –
izgubio bi uze i kontrolu.
Morala sam u magareću klupu,
pohoditi tvoju nastranu školu
u kojoj ti si gospodar svemira…
A za neposluh ja skončah u bolu.
Bilo je nužno otresti prašinu
i uroniti u razumnu vodu.
Prstohvat uma smišljao je način
kako uteći arogantnom brodu.
Naime, shvatih da ću preživjeti
tek ako se otisnem u slobodu.
Sada s obzorja ričeš kao zvijer,
premda sam ti (jadnom) svu krv popila!
I sada bi opet rado robijao,
iako sam grozna tamničarka bila!
I sad bi opet zapalio tunel
u kojemu živi tvoja dobra vila!
Tunel je zatrpan! S obje strane.
Ni najmanja iskra proći ne može.
Gdje se provuče samo jedna iskra,
i druge se bezobrazno razmnože;
i pale vatru da uguše dimom,
zdrav razum ispod naježene kože.
Nije me briga na koga sad vrebaš,
ali prolaz nemaš u moje snove.
Ja vjerujem u milost sa Sinaja –
Bog mi je skinuo tvoje okove!
Ti nisi razlog da put neba pođem.
Krenut ću tek kad On me pozove!
Post je objavljen 15.09.2018. u 23:30 sati.