Nekad sam pisala o ljubavi.
Puno više nego sam to spremna ovih dana.
Mislila sam da će zabilježeni lijepi trenutci postati vječni.
Pa sam ih prevodila u riječi.
Voljela sam i bila sam voljena.
I nevoljena. Zavisno o priči koju sam pisala.
I izdala sam i bila sam izdana.
I ostavljala sam i bila sam ostavljena.
I boljelo je... I nanosila sam bol.
U svojim snovima znala sam obećati više no što mogu ostvariti.
Ali obećanja sam držala.
Sve dok nisam prestala postojati.
Godine su prošle. Rane su zacijelile, ali ožiljci su ostali.
Imam svoju malu osobnu povijest.
Nekad bi mi se činilo da je taj prošli život bio osobni poraz.
Ali nije. Nikako.
Ponovo sam se našla da volim. Iznenadno i neočekivano.
Ali ovog puta ne želim priču. Nikako ne bajku.
Ovog puta neću nestati.
Ovog puta želim ostati.
Zauvijek.
Post je objavljen 15.09.2018. u 10:06 sati.