dobro jutro dragi moji pozitivci.....
toliko ste me dirnuli svojim komentarima da suze same idu…pišem i plačem jer doista je ne vjerojatno imati spoznaju da netko prati tvoju borbu i šalje ti pozitivnu energiju s ohrabrujućim riječima na kraju.
Ipak me moje zvijezde nisu napustile i šalju mi vas koji imate veliku ulogu u ovoj mojoj životnoj nedaći i ulijevate mi snagu, vjeru da nisam nevidljiva… da nisam jedan broj u nizu koji samo nestane i onda se svede da vas se samo pojavi negdje u magli jer se možda netko sjeti neke vase riječi koja mu je dobro zazvučala pa dođe do tog tko je to izrekao i opet MRAK… nema te.
Moja obitelj znam da će me pratit iako i to ponekad nije moguće zato jer su naučeni da sam ja jaka žena i borim se kroz sve vjetrove, bure ,uragane- iako me doista dugo prate više vrsta bolesti koje uz ovu ne posustaju tako da je svima od moje djece i poznanika (osim mog supruga) nemoguće da ja ne mogu ili da me toliko boli jer sam ih uvijek poštedjela toga da kukam već idem do maximuma izdržljivosti.
Sad je tome ipak došao kraj jer je ovo doista teško i malo su zbunjeni kaj je sad …
Prekjučer su me pustili kući ,.. nisam znala koji je osjećaj jači…osjećaj sreće jer idem u svoje okruženje na svoj teritorij ili osjećaj straha jer nemam više sigurnosti da mi je pri ruci svaka potrebna pomoć klikom gumbića na krevetu pa dojuri teta sa svim mogućim znanjem za moj problem. U stvari…iskreno preplašena sam išla kući . I VJERUJTE DA SE NA KRAJU I POKAZALO DA IMAM RAZLOGA BITI PRESTRAŠENA JER KADA JE DOŠLO VRIJEME ZA LEĆI U KREVET …. To je bila tolika bol, jer nemaš medicinski krevet na kojeg sjedneš pa putem struje digneš naslon da možeš bez naprezanja se nasloniti na taj dignuti naslon , lagano digneš noge jer je I donji dio na struju koji prilagodiš da ih možeš podići I onda sve s tim gumbićem riješiš da se ni milimetra ne naprežeš i ništa te ne boli osim tih drenova koji ionako bole sami od sebe jer vise iz tvog tijela na sve strane. Tada lagano kad se narihtam sve počnem spuštati sa ti daljinskim upravljačem kreveta i mila majka . Doma toga nema…ima 1000 jastuka da kao to bude slično bolničkoj visini kreveta ali vjerujte mi ni blizu to nije tako-jer utoneš i oni se razbucaju pa nastaju muke… plakala sam kao malo dijete ja JAKA žena…. Eh da su me barem tad svi ti vidjeli – znali bi da krivo briju o men i.. suza suzu goni , na kraju od te boli sam viknula ; ZAŠTOOOO??!!! ZAŠTO NISAM UMRIJELA OVO JE DOISTA PREVIŠE..NEMOGU VIŠE.. I jecala dugo bespomoćna a moj suprug me gledao i nigdje me ne može dotaknut jer sve je bolno , od brige i njemu pozlilo…počelo mu se mantat u glavi. Lijevu ruku si moram držati s desnom jer toliko boli (zbog izvađenih limfnih čvorova ) da je to nehumano.
Ok.. prošla je ta noć bespomoćnosti sa million tableta i jučer nakon teškog ustajanja i sveg što trebaš obaviti od higijene morala sam se stvoriti u Jurišićevoj – dućan koji ima sva moguća pomagala za nas koji smo izrezani uzduž i poprijeko. Suprug i ja ušli smo unutra gdje su nas dočekale četiri veoma ljubazne žene i odmah prionule u pomoć .Da, odmah su znale što mi treba i u kojim sam bolovima i da to treba ići sve brzinom svijetlosti. Našle su u sekundi taj prsluk koji vas stegne , umanji bolove . Ljubazna crnka me odvela do kabine, jako pažljivo me skinula vidjela me oblijepljenu gazama sa obje strane iz kojih vire šavovi preko mog cijelog tijela gdje se odmah na njenom licu vidjela suosjećajnost i još veća pažnja da što nježnije to sve odradi na meni, i onda lagano oblačila na mene taj moj spasonosni prsluk koji vas tako dobro stegne ,koji ima naramenice na čičak da ne morate provlačit ruke jer je to jako bolno . Naprijed je cif sa kukicama koji vam netko pomogne zatvoriti ako su vam u defektu obje ruke kao meni. Kada je to instalirala na meni ja kao da sam dobila dodatnog zraka iz pluća koji nisam prije mogla udahnuti…napokon vratio mi se moj osmjeh …bože pa to je ČUDO!!!! Dobila sam tu famoznu pancirku koja mi je dala priliku da se vratim u život sa 60% manje bolova.. Hvala onome tko je to izmislio iako je nemoguće skupo ali vjerujte mi da se nisam snašla kako stvoriti taj novac mislim da bih otišla u krivom smjeru i sve ovo do sad bi otišlo u vjetar….. Sinoć sam legla uz pomoć supruga puno manje bolno.. popila tablete protiv bolova , za smirenje , spavanje i ljudi moji nakon 10 mjeseci ja sam ODSPAVALA 2x po DVA SATA U KOMADU….evo opet plačem……. Ali od sreće…vjerujte mi da je to za mene kao da sam dobila opet moj skroman život koji me ostavio….
OVO JE TO ŠTO ME VRATILO IZ PONORA BOLI.....