Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/stella

Marketing

Bigorski, nakon 40 godina


Zapadna Makedonija krije izuzetne ljepote i s njima ćemo završiti
seriju makedonskih priča.

.
Prije 40 godina bila sam u ovom božanstvenom manastiru. S obzirom
na značajne demografske promene tog kraja, nisam se nadala da ću
ga ikad više posjetiti, a itekako vrijedi. Prijatelj mi je ispunio staru želju.
Telepatski, nisam je čak ni izrekla... Hvala!

Stižemo u manastir Sv. Jovan Bigorski, "jedan od najznačajnijih vjerskih
i kulturnih objekata u Makedoniji. Posvećen je svetom Jovanu Krstitelju
i potječe iz 11. stoljeća ( bigorski potiče od bigor= krečnjak).


Nalazi se na sjeverozapadu Republike Makedonije, pored magistralnog
puta Debar - Gostivar, leži na padinama planine Bistre, n obali rijeke
Radike između sela Rostuše, Velebrdo, Bituše i Trebišta".







U samoj crkvi nije dozvoljeno slikanje. Ali izvana jeste.




Jedno od najvrijednijih manastirskih umjetničkih blaga je drveni ikonostas
kojeg su radili domaći majstori seljaci iz okoline Debra, Petar Filipović
Garka i njegova braća iz sela Osoje, od 1829-1835. godine. Umjesto
potpisa urezali su sami sebe u drvetu, u jednom uglu ikone. Za ovaj
ikonostas važi da je jedan od najljepših i najvrijednijih kiparskih djela
Bizantske umjetnosti u Makedoniji. Ikonostas u duborezu fascinira
vještinom izrade. Kakvog sam ga upamtila prije 40 godina, takav je i
sada.

(slike unutrašnjosti crkve su s neta)


Obilazimo ovaj prelijepi manastir i odlazimo sa žaljenjem. Na ovako
lijepim mestima treba ostati duže...






Završnica priča je u Strugi ispod lijepog mosta Naser Hant.

Kakve boje Crnog Drima...

Serija makedonskih priča je završena...





Post je objavljen 22.10.2018. u 08:00 sati.