Može li brak preživjeti karijeru jedne žene? Uspjeh svjetske razine? Može li preživjeti i nešto puno manjeg značaja, kao veću plaću, stalniji posao, ili viši stupanj obrazovanja? Koliko je labilna institucija braka i čemu zapravo služi?
Nemam odgovore na ta pitanja, ali šuljaju se kroz moju podsvijest dok čitam knjige uspješnih žena, dok promatram razvode brakova oko sebe, dok procjenjujem vlastiti život, snove i izbor životnog partnera.
Madeleine Jana Korbel Albright, rođena Marie Jana Korbelová 15. svibnja 1937.g. u Pragu tadašnje Čehoslovačke, poznata je kao prva žena državna tajnica SAD-a, za vrijeme Billa Clintona. Pročitala sam njenu autobiografiju - Memoari državne tajnice.
Knjiga zanimljiva i poučna koliko to samo može biti tekst napisan od osobe koja se nalazila u središtu, u samom vrhu, političkih i međunarodnih zbivanja. Njene odluke, njeni postupci i njene riječi bile su jedan od elemenata koji je utjecao i usmjeravao ta zbivanja. Dakako, tijekom čitanja bila sam svjesna kako je to njena, i također američka perspektiva događaja 80-tih i 90-tih godina na području Hrvatske, Kosova, Bliskog istoka, Afrike, Kine, Sjeverne Koreje... i ostatka svijeta. Možda se to razdoblje još ne može zvati poviješću, jer su sudionici živi, i subjektivnost je na snazi. Međutim, što više tih subjektivnosti i prespektiva prođe kroz moje misli, možda saznam više nego iz udžbenika povijesti kojima su me hranili kao dijete i studenta. U svakom slučaju, daje jedan osobniji, ljudskiji pristup i uvid u čelnike država tih godina kao što su Vaclav Havel, kralj Hussein, Vladimir Putin, Slobodan Milošević, ili Kim Jong-II. Ona ih je sve upoznala, službeno, prilikom okorjelih vođenja pregovora i diplomatskih susreta, ali i neslužbeno, bez kamera i novinara, poput mjerenja temperature Yasseru Arafatu u Campu David 2000.g.
Koliko god povijest bila zanimljiva, mene nekako uvijek vuče čovjek, ono obično u nama, ono ljudsko, i meni jako blisko, ono žensko.
Madeleine Albright, udala se 1959.g., rodila tri djevojčice i razvela se 1982.g.
Dva puta u dvije godine sam morala napustiti dobre poslove s dobrom perspektivom kako bih slijedila mužev put. A to je bilo i prije nego što sam rodila djecu. Sada, taman da i uspijem pronaći posao, morala bih pronaći pouzdanu dadilju te je platiti možda i više no što bih sama zaradila. Možda sam pretjerano pesimistična. Možda sutra mogu izaći i naći si posao daktilografkinje. Slijedi pitanje čemu? Želim li posao samo da bih imala posao ili želim raditi kako bih učinila nešto vrijedno?
Napisala je u jednom eseju tijekom početka braka.
S obzirom nije mogla ostvariti karijeru u novinarstvu, jer to je bila muževa domena, i nije bilo prikladno da se mužu miješa u posao, nastavila je učiti, upisala je postdiplomski studij.
Izgubila sam nade da ću ostvariti karijeru u novinarstvu, ali sam mislila kako mogu slijediti očev put i postati profesorica na koledžu. Pohađala sam puni raspored sastavljen od pet kolegija, uz to i ruski. Blizankinje su imale godinu dana, a ja dobru pomoć oko njih, no ostale mlade majke nisu baš bile pune potpore; neprekidno su me propitkivale kako se osjećam zbog toga što sam djecu ostavila s kućnom pomoćnicom.
Žene su nemilosrdne jedne prema drugima.
Nije odustala, nastavila je s obrazovanjem, brigom o djeci, spajala nemoguće, pronašla posao i završila u Bijeloj kući, iako još uvijek ne kao državna tajnica. To je došlo kasnije.
A onda joj je jednog jutra nakon što se vratio sa prekomorskog putovanja, i nakon dvadeset i tri godine braka, muž Joe rekao : "Naš brak je mrtav i ja sam zaljubljen u drugu." Ona dakako nije imala pojma niti da joj brak umire, a kamoli da je već preminuo. Doduše, muž je njihovom braku dao još jednu šansu.
Kako se približavao taj dan, Joe je bio sve više usredotočen na pobjedu. Jednoga dana mu je pao na pamet zapanjujući prijedlog: dobije li Pulitzera, ostat će sa mnom. Ako ne, napustiti će me i tražiti razvod. Nisam znala kako reagirati. U svakom slučaju, nisam mogla razumijeti kako će (ne) osvajanje nagrade utjecati na njegove osjećaje prema meni. Sve što mi je palo na pamet bilo je da je moj suprug izgubio samopouzdanje i bez svojevrsne potvrde o vrijednosti, morao potražiti novi život.
Muški ego je nemilosrdan prema svojem nosiocu.
Nije dobio nagradu, razveli su se. Ona je nastavila ustrajno i uporno, prkoseći muškom svijetu.
Vjerovala sam da će žene, ako se žele natjecati s muškarcima u međunarodnoj areni, morati proći bolje obrazovanje koje će ih pripremiti za svaki izazov, uključujući i one s kojima se nijedna žena prije nije suočila.