Izvadila sam stare bilježnice.
Ukrašene sjajnim bojama.
Stajale su godinama u mraku.
Nezaboravljene. Ali mraku i pripadaju.
Sjećanja blijede, ali neke riječi neće.
Dani okupani Suncem na najtužnijem mjestu gdje sam ikad bila.
Postoji neka neobična inačica sreće.
Ona kad se istovremeno smiješ i plačeš.
Nekoliko sam je puta doživjela.
Nedavno sam je vidjela na licu drage osobe.
I tada znam. Zato sam tu.
Zato jer sam prošla tu priču.
Zato jer znam sve što tišina može šaptati.
Zato jer znam sve tajne mraka.
I zato jer neka obećanja nikad neću prekršiti.
Post je objavljen 13.09.2018. u 09:45 sati.