Miči se od mene, tugo, prokletnice!
Kroz srce si ušla, sad izlaz potraži.
Iz mojeg si bitka izagnala ljubav.
Za njom tiho kreni. Barem ne odmaži.
Ne štipaj mi oči, vjeđe mi ne gnječi,
ne vitlaj mačem usred boli pretile.
Ovu mrvu ponosa mogla bi sasjeći…
kao da bi ga suze meni vratile.
Ti, koja sve ljubavi u stopu slijediš,
ti, koja čežnju i zanos pobijediš…
najzad bivaš poražena od spokoja.
Došlo je vrijeme da pođeš, tugo moja.