Što još imam, osim ovog srca ludog
i krhkog života, do beskraja hudog?
Tek uspomenu na požutjeloj slici
i čudesni hod po nebeskoj šetnici.
Što još imam, osim kilometara pepela,
i oguljenih koljena ispod raspela?
Par prozirnih flastera za milijun rana
i umna polja mukom izorana.
Što još imam, osim žuljeva na prstu,
i usukanu riječ za bogomdanu vrstu;
zrnatu suzu, što u grlu grebe…
što još imam, što, kad nemam sebe?
Ključić pokraj puteljka ne dosižu ruke,
na drugom mi prijete hridi, šiljci, muke,
na trećem je more, dubina i suze,
a četvrti, najljepši, ti mi opet uze.