Kasna su me stigla ljeta,
i ona što tek predstoje.
Kad na dušu sjedne sjeta,
višak godina mi broje.
Davno su me nadojili
gorkim mlijekom. Rekoh: Dosta!
Mljekari se oznojili,
ali duša rob ne posta.
U hladu noći štedim dlan,
za dvije duše u raju.
Srela sam ih, baš neki dan,
u prekrasnom izražaju.
Pamtim ljeta prije mene -
Tin i Dobri vjeđe dižu,
ali kada pogled skrene,
pamtim ljeta koja stižu.
Ja nisam dio ekipe,
ali, smijuljim se, eto -
zlato kapa iz rajske pipe,
na šturi, zemaljski geto.
Eh, da sam sisala prsa,
ili čaj pila s njima,
živio bi tračak srsa
u ovim poznim ljetima.
Kasna su me stigla ljeta,
a sadašnjost mi prkosi -
uz četiri strane svijeta
koračam u svojoj osi.
Čudna su me stigla ljeta -
prije, poslije - ne postojim!
Kad na dušu legne sjeta,
ovog potonjeg se bojim .