Jesenji povjetarac prolazi kroz krošnje.
Šapuće neznane pjesme.
Boje se lagano počinju šarati.
Uskoro ću se izgubiti u prvim maglama.
Osjećam kako noći postaju duže.
Zoru je sve teže dočekati.
Buđenja postaju češća.
Snovi postaju teži, olovni.
Budim se u mraku, nasukana
Na obalu rijeke. Hladno je.
Kako li sam samo stigla ovdje?
Kuda sad moram krenuti?
Putevi su mokri od kiša.
Slijedim svoj blatnjav trag.
A jesenji povjetarac i dalje
Šapuće neznane pjesme.
Shvaćam da poznajem put.
Duša je tuda već prošla.
I pjesme vjetra nisu neznane...
Gubim se tiho u prvim maglama.
Post je objavljen 09.09.2018. u 16:14 sati.