Marketing
AURORA NOVE LJUBAVI
O, moćni arhanđeli, pošaljite glasnike,
neka do njegovog uzglavlja polete,
i neka mu ogoljelu istinu prenesu,
da kolijevke uspomena za me su svete.
Možda me i pozove u svoje sjetne snove,
dok me besmisleno jutro iz njih ne pomete.
Kad bi bilo moguće zaustaviti vrijeme,
zgusnula bih sve što jesam u taj sebični tren.
Veličanstveni časak zora ne bi taknula,
pa kako bi ikad mogao biti prezren?
U željenome trenu, iza gorke koprene,
moj život bi potpunom srećom bio ispunjen.
O, moćni Gabrijele, navijesti anđelima
da s neba polijeće roj svetih leptirića.
Neka ga zaštiti, pod svoje okrilje primi,
milost čuvara – vojska bijelih anđelića.
Neka blaženo sniva i bezbrižno postoji,
u spletu savršenih svagdanjih djelića.
Kako da ga krivim što je moja duša mučna,
kad vrijedan je žaljenja - slabost vlastite krije.
Strah od sebe samoga u grijeh ga je odveo –
ranio je srce koje otad jedva bije.
Al spori otkucaji istkali su zakrpu,
koju nada svakog dana na ranu prišije.
O, moćni Mihaele, radujem se špaliru
sućutnih anđelaka, kada iz snova krenem.
Neka zlaćane aureole osvijetle stazu,
da s toga puta, ili pameću, ne skrenem.
Bez sjajnih putokaza izgubila bih sebe,
jer nemam snage da ga nikad ne spomenem.
Teško srce vučem po samome rubu stakla,
a što sam od njega dalje, šiljci režu jače.
Anđeo mi savjetuje neka pustim suzu,
neka prisilim pogubnu misao da zaplače.
Ali, suza je slana, a sol na živoj rani
natjerala bi usta da kunu i prostače.
O, moćni Rafaele, ti znaš što meni treba –
poticaj da stopim se s tvojim romarima.
Da dušu osnaže i da tako uzvišena
navijek odolijeva varljivim ljudskim čarima;
da u topli kufer zgusnem tek manjkavu volju
i otputujem u susret nebeskim sanjarima.
Otišla bih s njima izvan ovog svijeta
gdje u vruću, u plamteću dušu trpaju ogrjev.
Iščezle bi dvojbe tko je, i koliko je kriv
(ako do blaženoga svijeta ne dopire gnjev).
Umjesto tužbe i izricanja životne kazne,
čula bih zvjezdani zbor, nježni anđeoski pjev.
O, moćni Urijele, dahom zemlju zatresi,
kristaliće vedrog neba oko mene sruši.
Krhotine plavetnila pružit će spasenje,
odlučno da kaosom moje ridanje zagluši.
Još kada bi anđeo bijelom haljom spriječio
da ogledam svoj život u nevoljenoj duši…
Kaži mi, koja staza vijuga do vječnosti?
Otvori sva dušna vrata i otkrij mi tajne.
Kad život me svlada, ispred mene kreni,
rado ću poći za tragom tvoje stope sjajne.
Pa ako je vječni raj ispod svježega humka,
povedi me u svitanje ljubavi beskrajne.
Post je objavljen 08.09.2018. u 23:28 sati.