Danas je rođendan one koju su roditelji isprosili od Boga kad su, ljudski govoreći, sve nade propale.
Sjetim se svih onih koji naoko uzaludno upiru oči k Nebu i često ne dočekaju uslišanje, osim utjehe i snage da prihvate Božju volju, jer On zna najbolje. I sama sam iskusila da je razmjerno lako moliti i postiti, činiti dragovoljne "žrtvice", hodočastiti i uživati u pjevanju, ali prihvatiti neočekivano, bolno je i teško.
Nikad neću zaboraviti slučaj žene koja je na Badnjak postila o kruhu i vodi a na Božić išla na komisiju da joj se odobri pobačaj trećeg djeteta, koje je nenajavljeno krenulo na put života.
Taj slučaj mi je otvorio oči i shvatila sam razliku između Veronike, drage duše, koja je izabrala da Patniku obriše krvavo lice, uz rizik vlastitog stradanja, i Šimuna Cirenca, koga su prisilili da odgodi svoje planove i ponese križ nepoznata osuđenika, ali je on to prihvatio, a legenda kaže (nisu sve legende lažne) da je njegova obitelj postala kršćanska. Obje žrtve su vrijedne ali svaka na specifičan način.
U primjeru iz mog sjećanja jednako vrijedno ( a možda i više) bilo bi da je majka prihvatila neplanirani dar, kao i da se svjesno i velikodušno odlučila na još jedno dijete.
Ovo sve pišem da objasnim kako mi se u zadnje vrijeme događaju stvari o kojima nisam sanjala. Ne shvaćam uvijek, ali prihvaćam, a da je teško, teško je!
Preobraženje
1999.
Tek malo odškrinuh vrata da vidim sviće li to,
i svjetlo mi obuze lice.
U oblaku sjajnom s Tobom dobro mi je biti ovdje,
ne tražim da načinimo sjenice.
Samo me spusti blago, kad prođe zanosa tren,
da krhka ne slomi se nada:
Uz mene budi i tada!
Danas bi posebno Maje trebale slavit ("male" Marije), pa njima i svima koji danas slave želim SRETAN IMENDAN!
Post je objavljen 08.09.2018. u 11:02 sati.